O teretu prošlosti

28 jan
Almedina Omerčić

Teška prošlost ne grize nakon dugo vremena jer je ostala rana, nego je ostao instikt koji govori čega treba da se klonimo. Svakome od nas dešava se povremeno da nas neka sitnica podsjeti na nešto iz prošlosti. Mnogi misle kako, ako osjete neku nedefinisanu emociju, tj. nemir, nisu uspjeli da zaliječe neku ranu. Međutim, moje mišljenje je da ljudi ne shvataju najbolje kako funkcionišu njihove emocije i instikti. Previše su prepušteni nekim nametnutim, životnim, istim i bez boja šablonima, previše daju za pravo razumu, mislima da ih nadvladaju. Dakle, potrebno je malo više da daju pažnje instiktima koji polaze od straha od nepoznatog ili predhodnog iskustva. Kada ljudi dožive neko veoma emotivno, jako loše iskustvo, u njima se ubuduće javlja instikt da dolazi opasnost ako ih nešto podsjeti na tu situaciju. Navesti ću jednostavniji primjer: Desilo mi se da sam jela kiselu narandžu, i sljedeći put kada sam osjetila samo miris narandže dok je neko drugi jeo, osjetila sam kiselost u ustima. Tako je isto i sa negativnim životnim iskustvom; Kada te nešto podsjeti na to, osjećaš “kiselost”, sve dok ne probaš neku drugu “narandžu” i prevaziđeš taj loš osjećaj jer je ovaj put bila slatka.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 95 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments