Problem u školama: Nemoguće zadržati pažnju učenika punih 45 minuta

1 jun

Ima li nastavnika, učitelja, profesora, koji nije primijetio da je postalo skoro nemoguće zadržati pažnju učenika/studenata punih 45 minuta, koliko traju školski časovi. Period od 45 minuta određen je prije više od jednog stoljeća, kada je pruski ministar kulture August von Trott zu Solz propisao da u svim visokim školama časovi moraju trajati 45 minuta. Ta odluka bila je utemeljena na tada aktuelnim naučnim dokazima. Nedavno provedena studija tvrdi da se raspon pažnje kretao između dvije i tri minute po godini starosti, što znači da djeca koja tek polaze u osnovnu školu mogu zadržati pažnju od 14 do 21 minute, završni razredi srednje škole od 30 do 45 minuta, a studenti od 36 do 54 minute.

Međutim, isto istraživanje kaže da je pod utjecajem medijskog doba raspon pažnje danas znatno kraći, čak 8 do 12 sekundi po godini starosti. To znači da osnovac ne može zadržati pažnju duže od minute i po, a srednjoškolac i student nešto duže od tri minute.

Pa kako onda da sjedi 45 minuta na času?

Isti taj nedostatak pažnje i sposobnosti fokusiranja na određeni zadatak primjećuju svi koji koriste društvene mreže i digitalne medije. Jednostavno, nakon kratkog vremena misli odlutaju i pažnju odvuče nešto drugo. I sam sam primijetio da mi je sve teže čitati knjige, jer već sam navikao na beskrajno skrolanje (najčešće besmislenih) sadržaja na internetu, konstantno prekidanje raznim notifikacijama – stigao je e-mail, neko je označio da mu se sviđa nešto što sam objavio na Facebooku, tetka je u komentar stavila animirani GIF, stigla je još jedna poruka na Viber, WhatsApp, Messenger… Usred čitanja javlja se i moj stari prijatelj Low Battery koji me zove svakodnevno. Sve to odvlači pažnju, pa smo kao dobri u multitaskingu ili istovremenom korištenju nekoliko aplikacija ustvari postali smo robovi tehnologije, piše Školegijum.

Kao što smo tek nedavno postali svjesni klimatskih promjena kao posljedice prve industrijske revolucije (koja je počela upotrebom fosilnih goriva i parne mašine), tako ćemo vjerovatno prekasno postati svjesni posljedica četvrte industrijske revolucije koja je zasnovana na sveopćoj digitalizaciji, vještačkoj inteligenciji i velikim količinama podataka (Big Data). Jedna od posljedica je već tu, gubitak pažnje i skraćenje sposobnosti fokusiranja na jednostavne aktivnosti kao što je školski čas. Druga, još opasnija posljedica je nestrpljivost kod mladih ljudi koji ni za šta nemaju vremena.

Gubitak pažnje može se nekako prevazići cjepkanjem nastavnog časa na kraće cjeline, gamifikacijom (imitiranjem igara u edukativne svrhe), uklanjanjem ili ograničenjem vremena upotrebe svega što odvraća pažnju (u nekim školama imaju kutije u koje učenici odlažu mobitele dok traje čas), vlastitim primjerom nastavnika (aktivno slušanje). Nestrpljivost je već teže liječiti, a ona se javlja i na mikro i na makroplanu. Mikronestrpljivost je kad učenik ili student ne može zadržati pažnju punih 45 minuta koliko traje čas.

Makronestrpljivost je kad maturant ne želi studirati jer on nema vremena da potroši 3–4 godine na studiranje. Ako bi ikako moglo da se završi kakav brzi kurs od 2–3 sedmice, maksimalno mjesec dana, to je prihvatljivo. Besmisleno sjedenje u klupi godinama, da bi na kraju otišao na biro za zapošljavanje, u Njemačku ili radio neki posao za koji uopće nisi školovan – to je za sve veći broj mladih glavni izgovor zašto ne žele studirati.

Rezultati istraživanja provedenog u SAD-u 2020. godine otkrili su da 60% ispitanika u dobi između 13 i 17 godina često u jednom dahu gleda cijele sezone TV-serija, isto kao i 69% odraslih u dobi od 18 do 29 godina. Još gori su odrasli u dobi između 30 i 44 godine, njih 70% priznalo je da često gledaju cijele sezone serija u jednom dahu.Može li se taj fenomen iskoristiti u metodici nastave?

Možemo li film/čas od 45 minuta razbiti na tri epizode/cjeline po 15 minuta, ili pet cjelina po devet minuta, pa da učenici i studenti bingeaju cijeli čas/sezonu serije? Bio bi to zanimljiv eksperiment.

baner najnoviji

(Visited 5 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments

Autor Hocu.ba praksa

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *