Zovem se Belkisa (neobično ime) i krijem se iza Instagram profila još neobičnijeg imena – Ljepushka. A to ne bi bilo čudno da nemam dvadeset i tri godine i čitav život sam se na neki način skrivala od same sebe. Možda i nije bilo klasično sakrivanje kada se kao djeca igramo “žmire”, ali zaista mi se dogodilo da sam zatvarala oči pa kada bih ugledala svjetlost, nisam mogla pronaći sebe. U svakom trenutku svog lutanja i traženja onog što se u meni nalazi, nisam mogla ni na javi ni u snu zamisliti da ću sate i sate svakodnevno provodi pisajući o kosi. Ako ste frizer, apsolutno razumijete o čemu vam pišem, ali da ste bili ikad na mom mjestu gdje se nisam mogla opredijeliti između dvije ljubavi koje su jedna drugoj suparnici – književnosti i matematike ili ako ste bar bili na sličnom ovome, ovo je ni manje ni više nego jako neobično. Zapravo, nisam mogla još ni sanjati da ću postati mlada majka, a pogotovo da ću pokrenuti mali posao iz meni nepoznate ljubavi i to u periodu pandemije.
Krenula sam pokrećući profil na ovoj društvenoj mreži gdje sam htjela pisati o recenzijama drogerijskih proizvodia misleći da sam inovator i da niko se prije mene nije sjetio toga. U kakvoj sam zabludi bila. Dočekala me je prelijepa zajednica žena sa istim ciljem – razmjena iskustva. Vremenom, izgubila sam toliko interesovanje. Idalje su recenzije nešto što volim, ali kako je vrijeme prolazio, moje tijelo je doživjelo mnoge tjelesne i hormonalne promjene pa sam odlučila pričati malo više o životu u kojem živimo, o našim životnim temama i situacijama. Uz sva nova iskustva, upoznavala sam samu sebe i spoznala kako nemam zapravo ravnu, nestašnu kosu. Zvuči smiješno, ali saznanjem da imam kovrdžavu kosu, da moja kosa nije rijetka, već da može biti bolja i da na nju utječe svaka moja odluka donesena prije, otvorilo mi je vrata apsolutno novom svijetu koji je sada dio moje svakodnevnice. Kako sam uvijek voljela da znam pozadinu svakog onog “zato što je tako”, sjela sam i počela učiti.
Primijenila sam znanje iz biologije, hemije, bioinžinjeriga, spojila sa ljubavi prema prirodi. Ljudima objašnjavam kako različiti sastojci djeluju na kosu i kako ih kombinovati. Sada, moju malu zajednicu, broji pet i pol hiljada različitih ljudi, žena, u šali – “moja mala općina”, koju svakodnevno motivišem da prihvate svoju kosu kao krunu i njeguju je pravilno poput cvijeta, shvatajući njene potrebe i promjene. Važno mi je da ljudi ne misle da skupo apsolutno ne znači kvalitetno ni da povoljno ne mora biti ni loše, ali da oboje znaju biti katastrofalni ako nema čari ljubavi, a i da ono najvažnije – svako od nas, bez obzira na sve nedaće i bolesti, treba da voli sebe i zaslužuje da uživa u onom što mu je priroda dala.
Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
