Život kao fenomen

30 avg
Eldar Pezer

 

Život kao fenomen kojem svi svjedočimo su brojni mislioci pokušali objasniti ili čak štaviše svi, jer ništa se ne dešava van života i cijelo stvaranje čovječanstva postoji i da bi se riješilo pitanje života i smrti. Kroz naše postojanje, iako kratko i minorno a nam naizgeld toliko bitno i veliko možemo svjedočiti životnoj nepravdi koja nam se dešava svakodnevno i nepredvidivosti života kao izvjesnosti koja se uvijek mijenja, nad kojom nemamo nikakvu kontrolu, već samo predstavljamo skup iskustava i nasljedstva svojih predaka koji žive kroz nas i tako tvore našu stvarnost.

Niti je teško shvatiti da je život nepravedna rabota niti da je varka i jedno veliko trpljenje te da nema pravila po kojima se zlatno živi – pa to svako vidi ali ipak, teško je prihvatiti da je sve što znamo nepravda i da pravda živi samo u našim mislima ali samo ponekad djelima ako se posvetimo miru u sebi. Da bi nam život bio podnošljiv treba se naviknuti  na uvrede vremena i nepravde ljudi. Puno više od onoga što možemo zamisli život nam nosi a u tome što daje puno je zla, patnje i tuge bez ikakvog zakona i pravila jednakosti i pravde ali život svakako nosi rijetke i blage lijepe trenutke koje trebamo čuvati i njegovati kako bi se rascvjetali i postali naš život. Ne treba svakako misliti da se život nama dešava, jer žive i pravdu tvore samo oni koji se bore! Borimo se najviše i najgorče sa samim sobom i u toj borbi se sukobljavaju dvije najveće sile naš um i naše srce i to je još jedna nepravda koja se dešava, jer nikada čovjek ne može ne posegnuti za zadovoljstvom i strašću bez obzira na velike i očigledne rizike koji prate zadovoljstvo i strast, niti može ne željeti a želja je svakako uzrok svakog zla a ne želeći ništa posjedujemo sve. I evo još jedne nepravde života! Nije život da se živi već da se trpi nepravda koja nas nalazi i tako dok živimo mi često jedva trpimo našu sudbinu i iskustva koja smo imali a koja su izazvana onima prije nas i prije samih iskustava.

Da bi se progutala ova nepravda koja nas okružuje u svemu što radimo mi moramo posegnuti za još većom nepravdom ili ako smo pošteni – a onda svaka čast našoj ludosti – moramo posegnuti za varkama života a one nisu nužno loše. Često i dugo već vremena ljudi da se pomire sa zlom koje ih je snašlo, naizgled ni krive ni dužne, žele pobjeći od sebe a tako samo bježe od stvarnosti koja će ih svakako stići (a onda rijetko prežive to stizanje stvarnosti) služe se raznim sredstvima kojih sada ima više nego ikada u historiji a ona su upravo ona koja nam oduzimaju pamet, izazivaju ovisnost o njima samima i time nas vežu zauvijek za taj bijeg od stvarnosti. Držim da takva sredstva nisu niti dobra niti poštena da se njima služimo ali zapametimo da je sav život zlo i nepošten! Onda postoje ljudi koji, da bi živjeli ugodno i sigurno se posvete trajnom i zdravom bijegu od stvarnosti koji nas ne odvaja od nas samih već nam daje veći smisao i važnost u našim očima, a to je jedna zdrava porodica ili voljenje malih stvari u životu ili uživanje u umjetnosti koja nije nužno stvorena od čovjeka već i od prirode.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 78 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments