Život bez nade

23 apr
Senid Denda

Fali mi majko bezbrižna zora, fali mi tvoja ruka u svitanju da me probudi i dočeka tvoje ozareno lice.
Fali mi majko miris tvojih ruža, njihova ljepota koja krasi ovaj svijet.
Gdje su nestali sunčani dani puni nade, gdje su oni prijatni ljudi koji nose vedrinu sa sobom?
Išli smo jednim poznatim putem, koji nam je odjednom postao stran, srećemo nepoznata lica, nema naših starih mjesta gdje smo sretni bili.
Fale mi majko tihe noći, u kojim mrak prekrije sve loše, kad možemo o svemu maštati, i nadati se da će mašta postati stvarnost rađanjem novog dana.
Zelja mi je majko pronaći novi svijet, negdje gdje nema zla i boli, gdje ljudi žive zadovoljni i ispunjeni
Jer odavno majko ovaj svijet nije za nas koji volimo i čuvamo srce od zla.
Moje tijelo živi, ali duša je odavno otišla tamo gdje postoji nada.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 36 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments