Dok pišem sve ovo gledam u police koje su ispunjene knjigama.. Razmišljam.. Svaka knjiga sa sobom nosi određenu karakteristiku, po čemu je zapravo i poznata zar ne? Knjiga sebe može osuditi na loše korice, one će biti čitane, iz njih će se izvući metafora i još koja stilska figura.. A čovjek? Kada on osudi svoj nefs na loše stranice života, te stranice ljudi ne listaju.. Opet, mislim… mislim… mislim Svaki loš čovjek zapravo nije rođen takav, potekao je iz takve porodice… Žao mi je tih ljudi… Jer nisu naučeni na drugačije.. Nisu zapravo naučeni šta znači riječ ljubav… Koliko puta samoj sebi ponovim.. Koliko lijepog daš toliko lijepog ti se vrati… Zaista jeste tako, život je prelijepi bumerang, kojeg ako želiš iskorist ćeš. Voli, voli, voli, ovaj život tako brzo leti…
-Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba
