Zemaljski muzej

27 okt
Elma Slabić

Bio je to prvi februar.
Sunce je bilo stidno, a neki dijelovi zemlje su se skrivali pod snijegom, još uvijek.
Ne sjećam se koje doba dana je bilo, rekli su mi samo da sam rođen 1888.-e ovdje u Sarajevu. Često kažu za mene da sam gospodin. Ne znam zašto. Govore da je Sarajevo dijete, a starije je od mene. Pa, zar nisam onda i ja?  Rođen sam na njegovom tlu. Nisam usamljen mnogo, imam nekoliko prijatelja koji su slični meni. Volim govoriti, ali ne govorim kao Vi. Dat mi je zadatak da govorim u ime zemlje, ovdje u Sarajevu. Neću vam nabrajati o čemu sve vam mogu govoriti. Ali, mogli biste doći da upoznate sve moje krznene prijatelje, oni žive samo kada ste vi tu. Mogu vam pokazati i moje leptiriće, siguran sam da djevojčice maštaju o takvima da im slete na kosu. Pa možete pogledati i drago kamenje koje čuvam, takve ne možete kupiti. Imam mnogo predmeta još od antike koje biste možda željeli naslikati. Sigurno i oni žele da zažive. Čini mi se da sam primijetio nekoliko pogleda punih ljubavi u mojoj bašti koja je smiraj za oči. Ne znam, lišće moje šapuće da se ti već odavno vole. Znate, volio bih vam jednom prilikom pokazati i Sarajevsku hagadu i kroz stećke kako se ovdje živjelo prije…

Stižu me godine. Po njihovom broju, ja sam odavno prestao biti dijete, ali ne dam se. Zatvarali su me kada sam bio jako loše, godinama čuvam sve ovo za vas. Zar vam neće biti žao ako to sve u meni umre? Ni moji zidovi više nisu bijeli kao snijeg kada sam se rodio, a ni jaki kao ovaj tigar kojeg vam mogu pokazati. Sve manje djevojčica dolazi vidjeti moje leptiriće, a lišće u bašti kaže da je sve manje toplih pogleda.

Znate, ja nemam usne da govorim kao vi, ali mogu vam govoriti. Zašto samo prođete pored mene?
Pa ja sam rođen za vas. Mogu vam danima pričati o svemu šta imam. Ne, ne tražim da i vi meni pričate za uzvrat, možete i samo šutjeti, neću se ljutiti. Zapravo, bilo bi mi drago da pričate o meni. Dok vrijeme ne stigne i sve moje prijatelje, a i one divne ljude što me paze. Ako vas ne budu razumjeli o kome govorite recite slobodno moje ime. Ja sam Zemaljski muzej, koji živi u Sarajevu, želi da vam priča o svemu šta ima i još uvijek je dijete.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 119 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments