Željela sam promjenu

27 maj
Elma Hasić

Ispričat ću vam nešto što, barem ja, smatram veoma bitnim. Možda će neki pomisliti da djevojka od 18 godina i nema puno za reći. Da nisam dovoljno proživjela i da me je zasigurno život mazio. Tačno tako, potpuno sam saglasna sa tim činjenicama, ali ipak još niste čuli šta imam za reći. S obzirom na cjelokupnu situaciju koju je čitav svijet zadesio, ipak se neću baviti onim što nam se svakodnevno plasira. Željela bih se kroz svoj primjer osvrnuti na ono što je dio svakoga od nas.
Tako, u periodu kojeg ostavljamo iza sebe, učinila sam nešto veoma bitno. Možda nisam učinila ništa veoma korisno za zajednicu, možda ni za same vas dok svoje vrijeme odvojiste da ovo pročitate. Ali naprosto, poželjela sam ostaviti po strani sva loša dešavanja i započeti jedan, kako ja to zovem, proces. Do odluke da pokrenem taj proces me je upravo navela ova, toliko učestala riječ u posljednje vrijeme, izolacija. Iako je ista ona negativno uticala na moj odnos sa pojedinim osobama, pa i na samu mene u početku, nisam odustajala da je učinim pozitivnom. Uprkos tome što mi je unijela toliko nemira, svoj proces nisam željela zanemariti. Svakodnevno radeći na stvarima koje sam smatrala veoma vrijednim pažnje, sebe sam učinila ispunjenijom. Odmakla sam se od razmišljanja koje upotpunosti nije zdravo i željela sam samo raditi dobra djela. Učinila sam svoje dane toliko raznolikim da sam se naprosto začudila koliko se toga može korisnog učiniti i kada smo zatvoreni u četiri zida. Naravno, dolazili su dani kada mi je motivacija opala, ali iskrenu želju za trajnom promjenom nisam gubila. Shvatila sam da je ovo jedno ogromno iskušenje na koje ne smijem pokleknuti. Ne smijem sebi dopustiti da me pasivnost prekrije preko glave i smjesti u krevet čitave dane. Da se zadovoljim buljeći u mobilni telefon čekajući da se dan sam ispuni. Mogla bih reći da sam poletjela. Možda još stojim na zemlji, ali ja doista letim jer od oduševljena nemoguće je ostati prizemljen. Shvatila sam koliko je zaista bitno hraniti svoju dušu poduhvatima na koje sam ponosna. Svoj mozak nahraniti korisnim informacijama i iskoristiti to.
Sebe sam učinila mnogo zadovoljnijom i dovoljno mi je što jedna osoba vidi promjenu, vidi na čemu sam radila sedmicama. Da eto ta jedna osoba uoči makar sitnice koje sam željela zamijeniti nečim puno ljepšim. Za sebe mogu reći da sam ovaj prvi dio u svom procesu uspješno odradila. I ne, neću stati, neću se vratiti starim lošim navikama, koliko god one ne bile pretjerano užasne. Jednostavno, kada spoznate da možete puno bolje od onoga što ste do tada radili, nemate namjeru da se vratite na isto i zadovoljite nečim ispod vašeg prosjeka. Nemate namjeru da se ponovo osvrćete na ono što je prošlo, a toliko je negativno uticalo na vas, da toga niste ni bili svjesni.
Eto, čovjeku je čini se potrebno malo da shvati kakav život zaista vodi. Da li je upotpunosti ispunjen ili se zadovoljava ispod prosječnim? Ima li smisao njegov život ili živi od danas do sutra? Daje li svoj maksimum ili ipak ne? Pokušajte kroz ovih par pitanja da provedete sebe i život koji vodite. Nije ni bitno kakav je on u očima drugih, ako ste vi ponosni na njega. Najvažnije je da i prepoznavši greške, radimo na njima, a ne ostavimo po strani sve dok se ne skupi jedna velika gomila koja nas na kraju proguta. Važno je naučiti biti sebi važan i tako druge učiniti važnima u svom životu. I zato, ne dajte da vam virus ubija život, ubijte vi njega sa najboljim oružjem kojeg imate, a to je volja za onim što jedino vi posjedujete, a to je život.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 344 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments