Zarobljeni između dva svijeta

12 jul
Maid Čorbić

Tako daleko mi se činiš, u maglovitoj prašini jedva te prepoznah
Na prste se penjem ne bih li ugledao makar tu sivu sjenku tebe
Dok tlo pod nama snažno drhti, i sve oko nas se na komade lomi
Jer smo zarobljeni između dva svijeta, potpuno sami i na potpunu smrt uplašeni
Kao da ovo sve jednostavno sanjam, cijeli svijet u trenutku naprosto stade
Onoga dana kada si mi rekla zbogom, kameno je srce moje postalo
Ne mogu da pravilno dišem, borim se za vapaj čistog svježeg zraka
Vjerovao sam ti kao nikome do sada, a izigrala si olako moje povjerenje
Slušao sam mnoge osobe koje su željele da mi te odvuku od istine
Bio lakovjeran i smatrao da je to ono čemu treba uvijek težiti
Svoja osjećanja uvijek po strani ostavljao da usrećim sve druge oko sebe
Kao poltron na svaku riječ sam trčao i ponašao se skroz debilno.
Između dva svijeta sada stojim dok drhtavo tlo se pod nama ruši
Prašina me teška u plućima guši; želim reći da mi je za sve jednostavno žao
Zato što sam te rastužio onda kada nije to trebalo niti smjelo
Iako i ti mnogo patiš, znala si da nisam kriv ja, nego Oni
Iznenada misli moje su potonule, to snažno tlo se obručilo pod nama
Oboje smo padali i govorili „NE“, znajući da idemo u vječni Raj
Oni koji su se zatekli vidjeli su strašnu nesreću i plakali za nama
A opet smo na kraju bili srećno zagrljeni i nasmijani kao od majke rođeni
Jer između dva svijeta zarobljeni, sada napokon vječno spojeni.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 61 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments