Čini mi se da otkucaju
Zadnji trenuci jednog
Možda.
Idalje miriše na
Ruke,
Na pero
Koje nikad neće moje ime
Ukrašavati u prašnjavom dnevniku
Niti utisnuti
Nikad dosanjane snove,
Možda
Potisnuti.
Baš kao i pogled na brzace rijeke,
Na žarko svjetlo prozora
Iza kojeg se nismo zaklanjali prašnjavim pločama
Visoko iznad
Njih.
Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
(Visited 30 times, 1 visits today)
