Zagađenje u doba pandemije

21 jun
Merjem Čoko

Uvod: Od samog početka pandemije sve je bilo drugačije, kako za ljude tako i za prirodu.
U prirodi su te promjene bile posebno očite na samom početku, kada je za ljude bilo sve
zatvoreno. Priroda je došla u priliku da živi u svoj svojoj ljepoti, neometana od ljudi,
industrije, saobraćaja, modernizacije i svega onoga što je ugrožava.

Razrada teme: Satelitski snimci su pokazivali  mnogo čišći zrak , u Nju Delhiju čak za
71%. Ptice su se vratile u neke gradove, 97 morskih kornjača je ugledalo svijet na praznoj
plaži u Brazilu, delfini su se vidjeli u Trstu, ribe su plivale kanalima u Veneciji… Tako je i
u Sarajevu, poznatom po svom zagađenom zraku, atmosfera konačno malo „prodisala“.
Uz New Delhi, i u prijestolnici BiH zabilježen je čist zrak. Jasno je da je razvojem
pandemije došlo do značajnog smanjenja štetnih čestica u atmosferi. Pored brojnih
poznatih i sada još nepoznatih negativnih posljedica širenja novog virusa, dešava se i
neočekivano poboljšanje stanja okoliša. Nakon zagađivanja, koje kontinuirano raste
tokom dva stoljeća, prisilna pauza od nekoliko mjeseci dala je prirodi šansu da ,,udahne.


Izvor: http://spagosmail.blogger.ba/arhiva/2020/11/29

Komentar: Hamburški labudovi vratili su se u svoje zimovnike. Prelazak u zimski kamp
je bio teži zbog pandemije korone.

Globalne vode trpe

Iako je zrak na dobitku pandemijom koronavirusa, globalni vodeni resursi su ipak
oštećeni. Naša svakodnevica nameće globalne enormno povećane količine deterdženata,
dezinfekcijskih sredstava i izbjeljivača, koji dospijevaju u rijeke, mora i okeane. Kako će
se to odraziti na stanje voda i živog svijeta u vodama, od kojeg zavisi produkcija polovine
kisika na planeti?! Nažalost, možemo zaključiti da poboljšanje koje se desilo u atmosferi
početkom pandemije, nije ništa dobro donijelo vodama. Vode ionako ugrožene, sada su
dodatno zagađivanje silnim sredstvima koja se koriste u zaštiti od virusa.

Ugroženost šuma požarima

Širom BiH i susjedne Hrvatske pandemiju koronavirusa su pratili brojni požari. Svi su
uglavnom izazvani ljudskom rukom, namjerno ili nenamjerno. Međutim, stanje se
poboljšava. Uprkos požarima, o kvaliteti drveta iz BiH najbolje svjedoče brojni komadi
stilskog namještaja i muzički instrumenti svojevremene austrougarskog visokog društva.
Na nivou Evrope, 1992. godine bosanskohercegovačke šume su prema broju kultura bile
odmah nakon finskih. Od tada su prošle skoro tri decenije, a šume su se kontinuirano
smanjivale. Još prije više od 12 godina, njemački naučnici su upozoravali da je nestalo
oko 20% šumskog fonda BiH. Najviše šume posječeno je u zapadnoj Bosni, ali i na
planinama Cincar, Prenj i Velež. Najugroženije šumske kulture u BiH su bor, bukva,
gorski jasen, javor i jela. Na šumskim kulturama u BiH se ne provode mjere njege u
obimu koji bi omogućio dobar rast i razvoj. Zbog toga se, kao strateški cilj njege šumskih
kultura, nameće povećanje površine šuma obuhvaćenih mjerama njege u toku godine za
100%. Pored ovoga, uz šumske kulture koje se trebaju zasaditi, treba početi s mjerama
popunjavanja i čišćenja šuma.


Izvor: https://punkufer.dnevnik.hr/galerija/zanimljivosti/waldeinsamkeit-odlazak-u-
sumu

Komentar: Primjerenom i kontrolisanom sječom šuma, izbjeći katastrofe kao što su
erozije, kako bi se sačuvale šume kao zdrave rekreacijske zone.
Zaključak: Ekološke pouke pandemije

Kada se ova trenutna nepovoljna hidrološka slika prenese na globalni plan, jasno je da
će sadašnja pandemija ostaviti posljedice u vodi  na cijeloj planeti. Možda će nas to ipak
natjerati da više cijenimo i pokušamo očuvati naše planinske potoke i njihove izvore, kao
najčistije vode i osnovu naše sigurnosti. Pandemija koronavirusa je zbog umanjenog
protoka na državnim granicama, svojevrsna slamka spasa prirodno bogatim šumama
BiH. Lokalne šume godinama su patile od prekomjerne i nelegalne sječe, te izvoza, a
šume su pluća planete, koje održavaju ravnotežu ekosistema. Na ovo još samo ukazuju i
nevladine organizacije i tek pokoji osviješteni i ambiciozni aktivista, upozoravajući da će
jednog dana biti kasno. Jedna od posljedica ograničenja putovanja tokom izolacije
dovela je do toga da mnogi od nas više vremena provode u prirodi. To ukazuje na to da
je čovjek sve više okrenut prirodi, što je jako pozitivno. Istraživanje ukazuje na to da bi
ovo veće učestvovanje u prirodi također moglo da promijeni naš stav prema životnoj
sredini. Nakon virusa korona, koji je utjecao na cijeli svijet u prethodnom periodu, na
društvenim mrežama mogli smo vidjeti da priroda vraća sebi ono što su ljudi od nje uzeli. Ovo bi trebalo da nas natjera da malo više mislimo o prirodi i životnoj sredini …
Opasnost ne dolazi niti od berze, niti od političara, niti od ekonomskih kriza.
Uništavanje prirode i životne sredine, čiju opasnost zanemarujemo našim neznanjem i
nesavjesnošću, predstavljaju opasnost i uništenje. Svjetska populacija raste iz dana u
dana, time raste i globalno zagrijavanje. Jedan od najvećih razloga za ovo jesu gasovi
staklene bašte koji će se ispustiti u atmosferu. Premašivanjem određenih standarda,
zagađujemo atmosferu i trujemo život kako nas samih, tako i ostalih živih bića. Mora i
okeani se zagrijavaju. Mnoga stvorenja su u opasnoti od nestanka zbog globalnog
zagrijavanja. Priroda nas upozorava promjenama vremena, burama i neočekivanim
kišama iz dana u dan. Mi smo, kao ljudska bića predodređeni da brutalno uništavamo a
da ne slušamo prirodu. Bol ovog sebičnog i okrutnog lanca ponašanja osuđuju djeca koja
će se suočavati sa mnogo težom slikom budućih generacija. Niko nema pravo na ovo!
Naravno, neki ljudi rade ove stvari u svrhu bogaćenja. Međutim, ni renta, ni novac niti
bilo šta drugo nas neće učiniti živim prije prirode. U 21. vijeku, i dalje sagorijevamo
fosilna goriva, što govori o karakteru ljudske vrste, koja sebično živi bez razmatranja
kraja. Sljedećih 50 godina plastični otpad i zagađenje će zaista predstavljati veoma
ozbiljan problem za nas. Većina otpada završi u moru. Ne treba bacati u more ništa što
priroda ne može da svari, sve to će se vratiti upravo čovjeku. Isti je slučaj i sa rijekama.
Sva prljavština na obalama koju možemo vidjeti je veoma mala količina otpada koji nam
voda vraća. Moramo biti prijateljski nastrojeni prema prirodi i životnoj sredini prije
nego što bude prekasno. To je dužnost svih nas kao građana svijeta.


Izvor: https://www.adiva.hr/zdravlje/zanimljivosti-i-savjeti/

Komentar: Ljudi moraju izabrati kakvu planetu žele, sa lijeve ili desne strane fotografije.
Čovječe, osvijesti se!

U sklopu najvećeg globalnog programa za obrazovanje o zaštiti životne sredine Eko-škole održano je i posebno takmičenje Mladi Eko Reporteri. Ovo takmičenje se provodi u blizu 45 zemalja s ciljem da angažira mlade od 11-18 godina da istražuju pitanja i probleme zaštite okoliša i izvještavaju o njima kroz pisani, fotografski ili video zapis, a kad god je moguće, da predlože i rješenja.

Zahvaljujući kompaniji EKOPAK – prvom ovlaštenom operateru sistema upravljanja ambalažnim otpadom, ZEOS eko-sistemu – prvom operateru sistema upravljanja otpadnom električnom i elektronskom opremom u Bosni i Hercegovini, i drugim partnerima Eko-škole su počele sa radom krajem 2018. godine i danas uključuju 33 osnovne škole i 27 srednjih škola iz cijele zemlje.

(Visited 8 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments