Zaboravljena ljubav

4 nov
Amina Zukan

Sinoć na radiju pustiše
poznatu melodiju i
razuzdane riječi mi se
provukoše kroz uši,
nebo i zvijezde se
ispreturaše u mojoj mašti
i u ćošku sobe skrojih tvoj
lik satkan od
nebeske prašine,
i tiho, sasvim obuzdano me zoveš da otplešemo ples naše mladosti
ispunjen molitvom
davno zaboravljene ljubavi.
I pružam ti ruku,
sasvim izbezumljeno,
neočekivano i sasvim
lagodno i milo osjećam
tvoj dodir na podlaktici
i kap kiše na obrazu
u ovoj zatvorenoj sobi.
Vjetar na kralježnici,
tvoje prste u zamršenim
vlasima neukrotive kose.
Sjećanja naviru kao nabujala
rijeka, lik muškarca
maslinasto zelenih očiju mi
titra i odjednom prazan ram,
slika bez duše
i potpuno ledena soba.
Tvoj miris mi postade stran,
a nježnost tvojih prstiju
se zagubi zajedno s
muzikom na radiju.
I ostadoh samo
ja, poput ozeblog djeteta
tu nasred sobe s nadom
da ću se ponovo ogrijati
o plamen tvoje ličnosti i
mokre haljine presvući
u tvoje zagrljaje u jednoj
od onih kišovitih noći.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 42 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments