Vrtlar koji doziva sreću

30 dec
Senada Šeho

Živio jednom jedan vrtlar na kraju sela, ranio je svako jutro i njegovao cvijeće, radovao se svakom koje bi posadio. Svako ko bi se našao na putu a da nije poštovao to što on radi znao je reagovati ljutito, jer je tuđi posao poštovao. Zvali su ga ljutiti vrtlar.
Mamio je djecu i pokušao im je objasniti šta je zapravo njegov posao i da nije vrijedan njihovog podsmjehivanja. Iza ovog vrtlara se krije čovjek psiholog koji nažalost u državi kojoj živi za njega za tu profesiju posla nema. Morao je nešto da radi, kući ima ženu a ima i djecu, a svi dobro znamo kako je život težak i koliko se boriti moramo.
Vrtlar nije od onih koji čeka skrštenih ruku i očekuje poziv da je ustupljeno mjesto za njegovu profesiju.
Okupljao je ljude oko sebe, pričao im razne priče kako o ljubavi, prošlosti o domovini tako i svoju priču iz djetinjstva.
Malo ću Vam napisati o tome može li, sljedeći put možda i napišem cijelu priču?
Imao je samo osam godina kad je izgubio oca, majka se borila za seku i njega.
Često bi legli gladni majka i on, sestri bi davali sve jer ipak je mala ona da bi gladna zaspala. Majka mu se umorila od svega, digla ruke od njih, život joj takav dosadio. Brinuo se o seki svim silama, često je pružao ruke i molio Boga da mu olakša.
Jedno jutro su pronašli pismo seka i on na stolu, pismo je bilo od mame rijeci koje su pisale i danas ga bole, ne pišite ne tražite ovaj život ne mogu da živim udala sam se, čuvajte jedno drugo. Grlio je seku i govorio da ne place da ima njega. Ubrzo nakon toga došla je socijalna služba odveli su ih, putevi su im se razišli kaže da taj momenat nikada ne bi nikome poželio. Za vrtlara se pobrinula jedna porodica,usvojila ga ,a on idalje misli na seku, kako su godine išle sve su mu omogucili, školovao se, fakultet završio, stasao u čovjeka, oženio se ima i djecu. Kaže da tek sad vidi život koji je proživljavao u djetinjstvu, i da nikad ne bi poželio da tako bilo koje dijete doživi, a kamoli njegovo.
Često je dozivao sestru, kaže da bi mu bio najsretniji trenutak u životu da je vidi, da zna da je dobro, da se snašla u životu i da je sretna. Nadao se da ga nije zaboravila, brisao je suze ali ih nije mogao obrisati, plakali smo i mi kad nam je pričao kroz šta je prošao. Vrtlar doziva sreću doziva svoju sestru i tako kaže ne bi dozvolio da njegova djeca legnu gladna sve dok ima ovih deset prstiju, sve bi ucinio samo da su oni sretni, bilo mu je možda iz početka i teško prihvatiti ovaj posao ali Bog daje snagu tako i ljubav prema ovom poslu.
Mora, za njih.Samo još doziva svoju seku, svoju sreću i nada se da je negdje tamo sretna i da ga nije zaboravila.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 306 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments