Noć je tekla slapovima vode,
Moja prokletsva za njom žude.
Svila sam dok me stakla ne osujete,
Hladna i daleka, tako me vidite.
Žile su mi korijenje puno trnova.
Ni magla, ni led.
Nimfa sam jezerskih dubina,
Ni magla, ni led.
Voda i boginja sunčevih zraka.
Dah noći i lap cvijeta.
–Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba.
(Visited 31 times, 1 visits today)
