Uzaludne riječi zaboraviš, ali uzaludne osjećaje-nikada!

8 jul
Jovana Jenjić

Neke ljude jednostavno razumiješ bez da ti išta kažu, a onda počnu da pričaju i lažu i tebe i sebe i ti znaš da lažu i ćutiš. Šta god kažeš malo je, šta god prećutiš isuviše je mnogo da se kaže. I tako, ćutiš i pišeš, jedino tako duša postaje slobodna, a emocije dobiju svoj izraz u riječima. Neke ljude pamtiš po govoru pogleda i mnogo ih više pamtiš nego one što su ti mnogo toga rekli. Mislim da su posebni oni koje osjetiš i koji te osjete, a nisu ni svjesni koliko ih osjetiš, ili jesu i baš zbog toga se boje. Ali kakav je život ako isključiš čula, zašto se vodimo razumom više nego dušom i onda izgaramo zajedno sa njom? Mnogi padnu u vatru i izgore, ali zasijaju, jer isto je pjevati i umirati. Ako jednom izgoriš znaš da si bio živ. Strah je najveći neprijatelj sreći, a ona je vrhunac života, koji nećeš da doživiš ako se bojiš da stimulišeš svoju dušu.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 50 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments