I večeras sjedim sa čašom u ruci;uplakan, neuredan i sam.
Ja sam te volio Emina,kunem se…
Sjećam se tvoje kose plave i onog blesavog osmijeha kad prođem tvojom mahalom.
Nisam znao da izgubit ću sve što volim, te noći, zbog mog rođenog brata.
Bio sam mlad i tad,a i sad ali…
Bol u srcu ostala je ista,trebao sam tražiti ruku tvoju od oca ti,ali…
Danas mogu samo sniti to. Prisjetih se kad sam kod Mustafe sjedio i igrao šah; a ti dođe i spusti svog,heee već tad je moje srce zaigralo.
Mustafa,baraba teška bio pa te od nas jarana krio,rekao bih da me nije htio za zeta,ali…
Ja,znao sam da ti djevojka kraj mene bi bila sretna,moje srce zna da voli.
Kad priđoh ti one noći,ti pogleda me stidljivo.
Lagao bih ti da me Mustafa nije opomenuo da njegova seja neće poći za mene bedaka.
–Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba.
