U vječnosti

25 sep
Suana Brljak

U sutonu duše, dok sjenke prošlih dana prekrivaju moje misli, otvaram
vrata skrivenog svijeta sjećanja, čarobnog vrta gdje su ruže mirisale
poput nježnih poljubaca, a vjetrovi nosili šaptanje ljubavi u svakom
treptaju. U tom vrtu, gdje vrijeme gubi svoju vlasti, gdje vječnost
pleše s našim sjajem ljubavi, sjećanja postaju moj najdragocjeniji
zaklad, dragocjena riznica moje duše. Na tom čarobnom mjestu, gdje su
naši koraci blago utirali staze strasti na puteljcima svilenog lišća,
gdje su rijeke naše nježnosti tekle poput uzavrele lave, gdje su
latice cvjetova naše ljubavi blistale u svim nijansama zalaska sunca,
zavladala je pusta tišina. Rijeke naše nježnosti postaše ledene
struje gubitka, a latice cvijetova naše ljubavi crne rane. Jecaj duše
zasvira bolnu sonatu na strunama violine. Na toj pozornici gdje smo
nekada zajedno disali u savršenom skladu, gdje su naše duše plesals u
taktu strastvene simfonije, osta sama. Noć obavi moju dušu crnim
plaštom, a moje suze postaše slapovi očaja, ostavljajući biserni
trag na groblju naše izgubljene ljubavi. Srce krvari za izgubljenim
svetim zavjetom ljubavi koji smo jednom obećali, tuga me pokri poput
nepreglednog oceana u kojem osta da tonem u beskraj prekrasns
prošlosti. Pod beskrajnim zvjezdanim svodom prepunim sjajnih zvijezda,
koje smo nekada zajedno promatrali, lutam bespućima oceana, daleko od
sigurnog pristana tvog srca. Moje srce čežnjivo za dodirima koji su
nestali, za riječima koje su izgubile svoj zvuk, za osmjesima koji su
nestali u magli vremena vidi nas ponovo u vrtu ljubavi kao jedno,u
vječnosti gdje naše duše ponovno zajedno plešu na nebeski valcer.
Moja duša, poput orkestra tuge, svira svoju melanholiju dok grlim svoja
maštanja i želje u naručju bola. Tuga, poput neumoljivog vala,
beskonačno se stapa s mojim srcem, postajući vječna pratnja mom
postojanju. Život bez njega,je poput beskrajnog putovanja kroz pustoš
izvan granica mašte i sjećanja. Osjećam se kao da me tamni oblaci
njegove odsutnosti guše, kao da su mi pluća okovana nevidljivim
lancima, a svijet u kojem sam nekad bila i koji sam nekada nazivala
svojim, sada postoji samo kao odjek njegovog imena.

– Svi stavovi i mišljenja izraženi  u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku patformne Hoću.ba.-

(Visited 1 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments