U smiraj dana

2 jul
Naira Džepar

I više ne hodam. Moje noge su odavno prestale tumarati opustošenim dijelovima svoga srca.

U smiraju noći uzeli smo posljednji udah. Moje noge i ja. Treptaj oka, pokoji kašalj i miris duhana su bile zadnje slike koje smo zapamtili. Moje noge i ja.

Sada u tišini ljetne noći vrtim film u glavi. Sjećam se svega što je bilo i zaboravljam onom brzinom kojom je u moje misli nahrlilo.

Moje ruke više ne pišu. Penkalo se osušilo i sa njega tinta više ne kapa. Ponekad se sjetim starih stihova pa bi ruke pisale, ali novo mastilo je isuviše daleko, a noge isuviše odumrle.

U spokoju noći, obasjani posljednjim zrakama Mjesečeve svjetlosti, u tišini sjedimo. Moje noge, ruke i ja.

(Visited 13 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments