Tvoja plava košulja

8 jul
Semra Bukva

Dugo te nisam vidjela.
Osim na nekim starim fotografijama koje čuvaju spomen tvoje rane mladosti.
Sada si ti zreo čovjek.
Iskusan u životu kao orao sa svojim krilima.
Privlači se k tebi stotine žednih muza koje žude da bar na koji trenutak budu nazvane tvojom inspiracijom.
A ti …
A ti kao Apolon, vladaš ljepotom i muzikom, kada se note spajaju, na javi jaz između nas, ali snovi nas stvaraju…
A ti sjediš u plavoj košulji raskošan i gledaš negdje u daljinu sanjivih očiju i skupljenih usana što mirišu na ukusne čokolade.

Tvoja plava košulja šalje mi miris tvog parfema iako nisi tu, iako si kilometrima daleko…hiljade prašnjavih kilometara između nas, a ja se negdje nadam gledajuć’ u daljinu da ćeš doći i dotaći svojim usnama, što mirišu na ukusne čokolade, moje.

Ja hrlim tebi u zagrljaj i puštam da svi drugi prosjaci ljubavi ostanu čak i bez jednog mog pogleda.
Neka znaju, da sam ti darovala svoje oči i da druge ne mogu vidjeti njima.

– Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba.-

Dunjalučar

(Visited 4 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments