Ti si kriv

18 mar
Zehra Bajić

Gubim sebe u krznu
okolišale noćne tišine
uz laktove plazi
svježe raspadnuta duša.
Pružam u vis
neku zaplašenu čežnju
uvezanu iz bolećive nježnosti
koja se dražesno ugurava
na resicu mog uha
da me šapatom uspava.
Dira mladicama snova.
Razvedri u mučilištu šutnje.
Ja kao otvoreno more
sječem granu koja se ljulja
slanoćom utrobu dok kida.
Munja mi se trza u kosi
zbija me u zadnji pokušaj
da ispravim leđa
da izbristrim sivo..
Ti si kriv.
Nemoj više nikada
da zaljevaš nade.
Nemoj pusti me
da mrem polako
hladne usne.
Ti samo
u snovima me skini
dok mjesec viri naše daljine.
Stisni me da pisne propaljena koža
hladna voda nek kupa je i trijezni
u jorganima mojega tihog grča
šušti plašljivo
nek nosi te drijemež
iznemoglih misli .
Mi nikada sresti se nećemo
želje su jake
al ti nisi isti.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 54 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments