Ti.

14 nov
Pirija Emina

Jesen se neprimjetno ušunjala u moj život. Priroda se presvlačila brzo kao da žuri na bitan sastanak i odlazila ostavljajući ljeto živim samo u mom sjećanju.
Ušunjala se neprimjetno baš poput tebe.
Bio si drugačiji,nisi me zamarao.Stavljao si mi osmjeh na lice koliko god da je dan bio mrtav i moja duša je samo željela da bude tužna. Razgovori s tobom su bili laki ma koliko tema dubokoumna bila.
Nisam primjećivala da mi udovi trnu i da mi je želudac negdje u grlu kad vidim tu pojavu,kad vidim tebe,ta široka ramena,ogromne kestenjaste oči i pune usne koje se razvlače u nesavršen osmjeh.
Obožavala sam naše zajedničke trenutke.I oni najsitniji i skoro neprimjetni u mojoj glavi su svaku noć bili iznova i iznova razloženi na djeliće,svaki djelić se zabijao u srce gotovo neprimjetno dok sam tonula u san.Svaki trenutak je uspomena vrijedna sjećanja.
Bilo je tmurnih i depresivnih dana,loših snova,neprospavanih noći,sunčanih dana onih prohladnih ,pakleno toplih i ledeno hladnih,meni najdraži su bili oni kada smo išli da fotografišemo zajedno.
Uživala sam s tobom.Nadahnjivao si me.
Ulice su odzvanjale našim grlenim smijehom i nije postojao niko osim nas dvoje.
Ušunjao si se u moj život na prstima,poput mačke.
Napravio sebe bitnim i nezamjenjivim.Napravio velike razlike.Učinio da sazrijem i naučio me da volim.

Jesen se opet došunjala i ništa neobično se nije dešavalo.
Sreća je postala svakodnevnica zahvaljujući tebi, no prekratko je trajala.
Bio je ponedjeljak,a ja puna poleta znajući da ću te vidjeti kroz par sati.
Bila sam zamišljena,a okrivit ću tebe za to, tješila sam se da nije ništa,ali me je zabrinjavalo tvoje zdravstveno stanje.Znala sam da tamo negdje sam čekaš rezultate nekih ključnih nalaza.Kada je zazvonio je mobitel i prvi put sam se brecnula na tu prodornu melodiju koja je poremetila ono malo mira koji je ionako bio na dosta drhtavim nogama.Čula sam tvoj glas.Imao je dozu nečeg mrtvog kao nikada do tad.Znala sam da nešto nije uredu.
Kada smo izašli dugo si šutio i buljio u rijeku kao da je ona magično mogla da odnese i mene i razlog i sve ono što te tištilo.No sve je bilo na svom mjestu,a rijeka je divlje proticala ne obazirajući se na nas dvoje.
Smrtno si bolestan uspio si izustiti.Rak.Tijelo mi je utrnulo,sve je bilo crno,sve se činilo daleko,čula sam svoje srce i krv u žilama,pokušala sam da pričam,ali nije bilo riječi,srce mi se lomilo i oči punile suzama.
Rekao si da ćeš shvatit ako želim da odem.Da ovo nije moja bitka te da mi nećeš zamjeriti.Ništa do tada nije zaboljelo kao te tvoje riječi.
Nikada nisam razmatrala nikakve opcije znala sam da ću ostati tu do zadnjeg trenutka.
Zajedno smo išli na terapije i radili sve što je u našoj moći da budemo optimistični.Doktori su rekli da ima nade no ti si me gurao od sebe, popuštala sam misleći da ti treba prostora.Ništa nije bilo kao prije,razgovori su bili kratki i uvijek si govorio da ide na bolje nisam ni slutila da lažeš.
Sjedili smo na istoj onoj klupi kada si rekao da umireš,na istoj onoj klupi kao da sam se rasula u pepeo koji je bio pretežak da bi ga vjetar odnio.
Svoja posljednja dva dana proveo si u bolnici. Razgovarali smo preko telefona, kada si mi dao izazov da jedan dan živim bez tebe, potpuno bez ikakve komunikacije. Nisi me zvao, pisao mi, a ja ne znajući da ti je ostalo samo 24 sata, pristala sam na to. Sljedeći dan, na putu prema tebi, pisala sam ti, “uspjela sam mili”, ali odgovora nije bilo. Zadihana, srce samo što nije iskočilo od uzbuđena, zatekao me prizor bijelog čaršafa preko tvog tijela i jednog papirića u kojem je stajala poruka za mene “uspjela si bebo, radi to svaki dan, volim te”.

Kroz mjesec dana nije te bilo.
Sjedila sam sama na klupi,sve se vratilo u normalu,ali ti.Tebe više nije bilo,a ni djela mene.
Prekratko si bio tu.U mojim rukama,u mom životu,na ovom svijetu.
Tvoj odlazak nije bio tako neprimjetan i tih.Bio je teatralan,čuo se poput grmljavine.Ispunjen krvavim djelićima mog srca i ugušen toplim slanim suzama koje su pekle obraze.
Ti neizbrisiv . S tobom sve neizbrisivo.
I negdje u vazduhu fotografije.Naše fotografije.One sa mojih najdražih dana.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 280 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Hocu.ba praksa