Tebi, mila moja djevojčice

26 jan
Anonimno

Je l’ ti stvarno uvijek sve moram crtati? Mila moja djevojčice, kako još uvijek ne razumiješ? Ljudi stalno odlaze. Živi su, a umiru. Za tebe, u tebi. Da, neke si možda ti nesvjesno ubila. Ali, koliko njih se ubilo samo? Koliko puta su ubili tebe u tebi? Koliko puta, da bi spasila njih si ubila sebe, u sebi? Mila moja djevojčice, bez svakoga se može. Sjeti se samo da, čovjek koji te napravio i s kojim živiš osamnaest godina, je izvršio samoubistvo tvojim rođenjem. Čitav tvoj život je tu, ali nikada nije bio tu za tebe. Pa, zašto bi se onda nervirala jer jedan glupi dječak iz IVc nije više tu? Zašto mjesecima ne bi spavala jer si jedno razmaženo derište smatrala prijateljem za “zauvijek”? O, ne. Ne zavaravaj se, obe dobro znamo da “zauvijek” ne postoji. A ti i dalje vjeruješ kad ti kažu da će biti tu zauvijek. Jedino stvarno “zauvijek” si ti, sebi samoj. Jer si se svaki put nakon samoubistva oživjela sama. Skupila komadiće sebe, i duše s poda, i iznova se sastavljala. Pa, je l’ vrijedno da opet ne prospavaš toliko noći, da se razbijaš baš kao ona čaša, koju čovjek koji te napravio svaki put pijan razbija u kafani? Vjeruj da nije.
Ja sam ti. Ti si ja. I ja te volim. I tu smo jedna za drugu, mi smo jedino “zauvijek”. Zato te molim, ne radi nam ovo,mila moja djevojčice…

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 69 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments