Tebi

16 nov
FingersOfDestiny
Nedostaješ mi.
Da ti se pohvalim da sam napisala knjigu.
Da ti kažem da napokon radim ono što zaista volim.
Uvijek si mi govorio da sam rođena za velike stvari.
Da sam posebna.
Bolna je spoznaja što više nisi tu.
Skuplja se sve ono neizgovoreno.
U nostalgiju.
U knedlu u grlu.
Skupljaju se ožiljci kao slike.
Nekada bole, znaš.
Još kako.
Tu su da me podsjete.
Koliko sam samo puta rođena ponovo.
Koliko sam samo puta razbijena.
Na milijun komada.
Ali sastavljena.
Iznova i iznova.
Nedostaješ mi.
Da ti kažem da dugo nisam gledala nebo.
Ni zvijezde.
Bol promijeni ljude.
I suze postaju vrjednije od osmijeha.
A sreća dolazi iznenada.
Sreću trebaš zaslužiti.
Nedostaješ mi.
Treba mi rame za nasloniti dušu.
Ogoljelu prvi put.
I tvoje riječi.
Daj sebi vremena.
Budi sebi sve.
Dosta si bila svima sve.
Priušti sebi sebe.
Čuvaj se.
Nedostaješ mi.
— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
(Visited 67 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments