Tamo gdje Una ljubi nebo

22 aug
Marina Cvijetić

Kada se pogleda bajkovita vilina šuma  i kada vrane zanijeme…
Mislićeš da je java ukrala
tvoj san, mislićeš o daljinama
I kočiće te u tvojim nevjerovanjima ljepota strmovitog krajolika obasuta prstenastim putevima.Događa se i u našim krajevima čudo prirode koje odoljeva rušenju mita.

Sjeverozapad naš je divan za pogledat. Tamo gdje umorni putnici uzimaju predah, tamo su Japodski otoci,drvene klupe i bajkovita boja rijeke. Tamo gdje svaki putnik mora zastati i pogledom zaronit u dubine Une i brodićem zaplovit pored niske obale i zaspati najljepšim snom.Čiji je to bog tamo što vlada takvim zapanjujućim spokojem i tišinom? Čija je to ruka napravila? Priroda je tamo ostavila neizbrisiv trag: šume za odmor i hlad kao spas od gradske vrućine i teškog pohabanog asfalta.

Pitaj me i pričaću ti o slikama iz svog sna, o putovanju i o raskrsnicama čistine.  Reću ti kako prvi put stigoh do omamljujućeg krajolika Martin Broda. Pričaću ti o divnom zovu strmovitih vodopada i vrelini njihovog toka. Kada se tijelo potopi i izroni kao iz  rajske doline, čistina  i bistar tok rijeke obnavlja tjelesnu snagu i snažnom prirodom okrepljuje  zaspali um.
Kako živjeti, a zaobići ta divna mjesta? Ne mogu se zaobić, jednostavno opsjedaju ljepotom svoga izgleda, a posebno skriveni unski vodopad Štrbački Buk. Svraćanje čovjeka u ovaj kraj sinonim je za ponovno rađanje.

Možda je to samo halucinacija: ta čudesna, bogata priroda…Nije prelijepa Grčka, ali je očaravajuća Una, gdje se uvijek vraćaš na takva nedirnuta,božja čuda.
Putniče, želim ti najljepši odmor na mom prvi put viđenom bosanskom, Japodskom otoku, gdje nema tvrđave da ga čuva,samo  netaknute, čudom izgrađene stijene ne daju neprijateljima prirode ni da ih dotaknu, niti da ih naletima hladnog vazduha okrzne japodski vjetar.

Vrijedi putovati na ovu čudom očuvanu destinaciju i ulagati svaki svoj atom snage da se dođe na rajski trg vila gdje samo trgovački radnici magnetima mame pažnju krajičkom oka radoznalim pogledima putnika. Šta reći? Kojim riječima opisat svu tu divotu, mogu samo ostavit tri tačke kao odgovor na pitanja koja držimo u sebi…Grlatim glasom vile  dozivaju prolaznike na okrepljujući san, na božju čistotu sačuvanu od ranjavanja asfalta i od  nemilosrdnog oka mašina i pila gdje zahvaljujući borbi prirode baremovi i sad mirišu…
Ne spaljuju se, uprkos namjerama cigara i požara pa zato i ostaju sakriveni u  šumskoj dolini i sačuvani od civilizacijske sječe šuma. Svrati, putniče tamo gdje bagremovi nikada ne venu…

—Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 3 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments