Osjećam se staro,
kao da stalno
kupujem karte
za mjesta na koja
nikad neću otići
i skupljam razglednice
koje nemam
kome poslati…
Bježim u mjestu
i živim…, a ne živim.
Osjećam se istrošeno
pogledima kroz prozore
kroz koje se ništa ne vidi…
kao promatrač
vlastite nepomične drame
zaleđena u vremenu
bez mene.
— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
(Visited 55 times, 1 visits today)
