Svemir i bezdan

5 maj
Dragana Nikolić

Zagledah se u svemir,
i u nedostižni bezdan,
poželjeh jednu stvar,
poznatu i blisku srcu,
da vječna ljubav zamjeni
svu oholost i mržnju.
Zagledah se u nebo,
poželjeh jednu želju,
da jedan cvijet doživi
sve dane na svijetu,
cvijet ljubavi i mira
da bude svakog časa
užarena divlja iskra
neumorne nade i spasa.
Zagledah se u sebe,
pa tražim razlog
zašto svijet spokoja
posta neljudski razdor?
Prešutjeh sve u sebi,
ne ispričah nikome,
da sam ovde svezan
za trenutke životne,
da sam mrav u travi,
da sam zrno pjeska,
ponadah se da to zna
daleki svemir i bezdan.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 3 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments