Suze neba

12 mar
Aida Hot

Pogledaj. Plače, nebo plače. Šta misliš šta mu je, ko ga je natjerao da tjera djecu i zaljubljene iz parkova, da hladi beton kasnog proljeća koji se još nije stigao ni ugrijati, da razočara uličnog prodavača i odnese mu svaku nadu za zaradom ove teške noći, noći teške kao bol? Ko ga je povrijedio pa cijeli grad tuguje s njim?

Zašto sa mnom niko nije tugovao? Tvoje oči boje neba bez ijednog traga sivog oblaka, bez ijednog traga mene, tako ne odgovaraju ovoj noći. Zašto si tu, u mojim mislima, da mi kvariš potpunu samoću? Padaj suzo nebeska na obraze sretnih, tužnih, zaljubljenih, usamljenih. Učini nas jednakim, jednako nebitnim. Hiljadu lica, dvije hiljade nogu koje polahko koračaju u beskraj ne mareći na to da im kiša sapira sva sjećanja na ovu noć, ne mareći da se neće sjećati ničega iz ove noći bez mjesečine. Samo se čuju melodija plesa sitnih kapi što prekida tišinu ove hladne noći u kojoj se sve promijenilo. Čini mi se da beton sija toliko da nebo poprima njegov odsjaj. Baš čudno, nešto što gazimo trenutno je značajnije od onoga što nas pokriva. Značajniji jer mogu spustiti pogled prema njemu i vidjeti imaginarnu sjenu tebe kraj mene.

Laž. Kiša niz ulicu pravi potoke, rijeke, mora, okeane u kojima nestajem, tonem, nestajem, gubim se, nestajem, topim se i nestajem.

 

 

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 44 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments