Šutnjom do čega?

3 feb
Tea Drmač

Pokušavam razumjeti neke stvari, pokušavam racionalizirati, objasniti sebi zašto se nešto događa. Možda bi bilo bolje reći da pokušavam shvatiti zašto se nešto ne događa. Pokušavam shvatiti ljude oko sebe. No to se nekada čini kao borba s vjetrenjačama.

Odrasla sam u Bosni i Hercegovini, gdje sam završila osnovnu i srednju školu, a potom se školovala u SAD-u, a nakon toga školovanje nastavila u Njemačkoj. Napustila sam BiH, i ne planiram se više nikada vratiti, osim sasvim kratko da bih vidjela obitelj i prijatelje.

Svjesna sam da je mnogo mladih poput mene, puno više nego onih koji će se nakon školovanja vratiti. No nije samo novac razlog odlaska mladih. Mladi su umorni od nacionalizma, brojanja krvnih zrnaca, dijeljenja u torove. Mi mladi smo umorni da nam se otkad znamo za sebe govori da trebamo da šutimo, čak onda kad smo upravu. Da šutimo, i da se ne raspravljamo s profesorom ako ne želimo da imamo loše ocjene. Trebamo da šutimo ako ne želimo izgubiti posao, treba da šutimo ako ne želimo da nas ljudi čudno gledaju, jer iznosimo stavove koji se nepodudaraju s stavovima većine. Ako si žensko, treba da šutiš kako nebi ugrozila brak, djecu, obitelj. Treba da šutiš, ukoliko ne želiš da iskusiš nasilje. Treba da šutiš, čak iako iskusiš nasilje. Treba da šutimo ukoliko ne želimo da trpimo bilo kakve posljedice. Ukratko, uči nas se da trebamo da budemo dio mase. Promišljanje koje se razlikuje od promišljanja većine moglo bi donijeti neželjene posljedice. U najmanju ruku, doživjet ćete ismijavanje, sažaljive poglede, ili odmahivanje glavom. Tako se mladi ne usude pokrenuti bilo kakve promjene, ne usude se reći da je dosta.

No kako ljudi ne shvate da do ni jedne promjene nije došlo dok su ljudi šutjeli? Do ni jedne promjene nije došlo jer su se djeca učila da šute. Od straha, nasilja, i represije nema ništa. Mladi su važan dio svakog društva, ali svako normalno društvo koje poštuje i cijeni mlade ljude, u mlade i ulaže. Nije dovoljno mladima dati samo obrazovanje, iako je i to brojnim mladim ljudima nedostupno. Mladi žele dobro plaćen posao nakon završenog školovanja. Žele život dostojan čovjeka, žele slobodu. Ukratko, mladi žele život kakav imaju njihovi vršnjaci u zemljama poput Amerike, Njemačke, Švedske, Velike Britanije, Irske… Komu ovo nije jasno, očito ima velikih problema s realnošću.

Političari moraju shvatiti da se ne živi od ljubavi prema domovini, pa čak ni od ljubavi prema obitelji. Živi se od novca, uspjeha, živi se od kruha koji si sam možeš zaraditi. Osim slobode izražavanja, važna je i zdravstvena skrb. Apsolutno je nedopustivo i sramotno da roditelji moraju skupljati novac za operaciju ili terapiju za svoje dijete. No to nije sramota roditelja, jer oni rade sve kako bi pomogli svojoj djeci, to je sramota države i društva kojoj je dijeljenje na naše i njihove važnije od djece i mladih koja su navodno „njihova budućnost“.

Djela, a ne riječi su ono što pokazuje koliko su mladi zapravo važni svakom društvu.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 90 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments