Sunce ovog neba

25 nov
Emina Bogdanić

Naređeno mi je da pišem o suncu, nakon što prođoh kroz
jutarnju maglu do ovog papira.
Rečeno mi jeda sat i po’ vremena mislim o domovini
u njenu čast da dižem pero.
Rekoše mi tako…

Ja znam šta oni hoće!
Oni hoće Šantićevo:
„Sunce tuđeg neba grijati vas neće kao što vas ovo grije.“
Ja neću sat i po’ vremena misliti o domovini,
niti ću, sada, dizati pero u njenu čast.
Kad moj način razmišljanja, moj moral i savijest
moje suze, moji drhtaji i kapi znoja
su iznikli iz ovih perivoja.
I malo je da dižem pero u njenu čast samo sad, samo danas, samo sutra;
Dižem pero u njenu čast i za sva njena maglovita jutra.
Kao da mi je potrebno sunce da me grije…

Zar moram uvijek da nabrajam opće ljepote ?

Kad ispod kože, u njoj, me i najveći mraz grijati može !
Ispod kože je stala sva
i takvu ću da je nosim, da putujem, sjedim, odlazim i dolazim…
Uvijek sa dva kofera, Šantiću.
Drugi vječito u srcu.
Srcu ovog neba.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 81 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments