Između tonova i šumova u srcu nema suštinske razlike –
pročitala sam to u jednom medicinskom priručniku koji
sam zatekla u fioci posle useljenja. Svaki put sam otvarala stranu srca.
I brzo ga zatvarala, to je poput vraćanja glagola u infinitiv:
biti u osnovnom obliku pruža osećaj sigurnosti.
Napolju je šumilo srce.
Šum u komunikacijskom kanalu nastaje usled preterane redundanse
što onemogućuje samu poruku. I ova rečenica je šum.
Ne treba zaboraviti da na kraju te Jakobsonove sheme nije ucrtana
potreba primaoca da i šumove pretvara u poruke.
Ta potreba se uglavnom naziva ljubavlju i ne tako loša
metafora bila bi: ljubav je olistali šum.
—Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
