Strano

17 feb
Emina Bogdanić

Koliko je neko vrijedan ljubljenja papira,
milovanja njegove nevinosti kistom…
Koliko je neko…
Vrijedan je.
Ko god ima hrabrosti da zaviri u usamljenicku celiju duse.
U ovo srce, sto ga u otkucajima cas imam cas nemam.
Kada ga imam kao da nije moje, kada ga nemam
shvatim da nikad nije ni bilo moje.
Koliko je srce…
Vrijedno je.
Hrabrosti.
Ugostit cu te u svoju usamljenicku celiju, samo ako su ti poznati takvi zidovi.
Samo ako je preraslo u naviku, cekanje.
Sveto cekanje,
ako ti nije strano…
Ako ti nije strano izmisljati mjesecinu.
Duge su ovdje noci,
trebat ce ti,
pa nauci svoje oci
plakanju, trebat će ti

Strano mi je…
strano jedinstveno plakanje
ali mi nisu strane
sve ogrebotine
svi ozuljci
sve rane.

Strano,
ali stvarno
i odavno
nevidljivo.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 55 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments