Što je početak, a što kraj?

27 nov
Marija Magdalena Kljajić

Postoje mnogi tekstovi raznih struktura s naglaskom na život njegov početak,kraj i razloge ljudskoga postojanja. Naime jedan od razloga zašto je baš ova tema bitna i u čemu je njena važnost je slijedeći.

Vremena u kakvima živimo stavlja veliki naglasak na vrijeme. Vrijeme se ne može vratiti svaka krivo izgovorena riječ i krivi postupak se ne može zaboraviti. Može se ispraviti ali ne i zaboraviti. Iz povijesti bi svako od nas mogao naučiti ono najvažnije. Povijest se izbrisati ne može ali može imati veliki utjecaj u životu kakvom živimo.  Naučimo cijeniti prave vrijednosti i ne dozvolimo da se ponove iste greške. Veličina čovjeka se iskazuje u praštanju mnogo je povrijeđenih duša i srdaca koji su iskidani na komade ali i ponovno sastavljeni. Ponovno sastavljeno srce ne zacjeljuje  do kraja  ostaju rane . Možda toliko duboke da nikada neće zacijeliti ali će oprostiti i to će mu dati snagu za novi život. Kao što sam već rekla čovjekova veličina mjeri se praštanjem. Jedna žena imala je veliki utjecaj u mojemu životu i mnogo je razloga da joj se zahvaljujem i dičim. Život  kakav je imala učinio ju je Velikom kakva i zaista jest. Njezin utjecaj naučio me je da budem čovjek. Ženu seljanku ne toliko školovanu ali inteligentnu toliko da mnoge svađe,rat i smrt nisu učinile ono što većina ljudi si dozvoli ,a to je mržnja . Sve to je zapravo ljudska logika ne,mržnja nije rješenje. Očekivanje da mrziš nekoga nju je naučilo da bude suprotno. Želim biti žena poput nje pomoći ako mogu ali nikada odmoći. Srce puno ljubavi i radost koja se ne gasi moj je cilj. Najvažnije stvari u životu zapravo nisu stvari. Lažnih moralista je i previše a njihov  utjecaj je zapravo velik na žalost. Uzimati si za pravo pričati o nečemu za što se ne može poistovjetiti da živiš takav život zapravo je smiješno i suludo. Pravih velikana kao što je ova žena bila sve je manje. Trenutno je cijela regija u tuzi i iskazuje poštovanje jednome čovjeku. Zar nije lijepo kada sve po čemu te ljudi pamte je po tome što si bio dobar čovjek ne vezano za tvoju religiju ili boje kože.

„Umjetnost življenja i glume negdje su vrlo blizu, s tim da je gluma bolja jer na sceni možeš umirati mnogo puta, a ostati živ. Na žalost, život je netalentiran glumac. Kad nas jednom neko napusti, onda je to zauvijek. Ostaje samo umijeće preživljavanja. I sjećanja.“

(Mustafa Nadarević)
Korona  kriza koja je zadesila cijeli svijet stavila je čovjeka baš na njegovo mjesto tamo gdje i pripada. Kroz stoljeća koja su prošla čovjek je evoluirao i pobjesnio obuzela ga je pohlepa za vladanjem . Mnogi  vladari država, imaju kompleks Boga toliko su zaslijepljeni i sigurni u to da mogu posjedovati sve i svakoga. Kada se desi situacija kao što je ova i kada većina zapravo sitnih ljudi shvati da je svijet bio tu prije njih a biti će i poslije njih. Povući će se u svoju kuću kao u mišju rupu. Planeti na kojoj živimo nismo uvijek uzvraćali kako smo trebali. Došlo je do kraha. Zemlja je počela povraćati  i na površinu izbacivati sve ono što smo  joj bezobrazno davali. Te smo uz to mislili da nam se nikada neće vratiti, i da ćemo i dalje živjeti mirno i bezbrižno. Život nije tek samo jedna staza posuta ružinim laticama , to je put ali put trnja i boli. Kada skupimo dovoljno snage i hrabrosti da sa toga istoga puta od klonimo svo to trnje i bol uspjeli smo. Isto to trnje i bol zapravo su tu da nas nauče žrtvovati se ,te da nas nauče slijediti taj isti put kojim smo krenuli ali da ćemo nailaziti na prepreke koje treba savladati. Tako je i sa koronom. Ona je jedan od glavnih razloga za to što nismo trenutno uspjeli,. Ne, ona nije razlog da stanemo nego da nastavimo možda sporije ali hrabrije.

Ne dozvoli da ti se duša pokoleba i da odustane. Nitko ti ne garantira hoće li biti sutra a tek što će biti sutra. Čovječe shvati da sve što imaš je danas budi zahvalan za svako jutro ,udah i izdah ,za svu radost koju ti pruža novi dan. Vrijeme je kao treptaj oka i ne osjetiš da se desilo dok ne prođe. A kada prođe kasno je.  Tužno je ako kasno shvatiš da je prošlo a da nisi ni osjetio jer si se bojao pomaknuti s mjesta . Ne zamaraj se praznim ljudima i stvarima ne zamaraj se ne bitnim stvarima, jer sve ono što je bitno imaš vjeruj mi. Nitko od nas nije birao kakav će doći na svijet ali  može birati kakav će otići.  Početak je tamo gdje odlučiš zakopati sve situacije koje su ti donijele bol tugu i plač i u kojima si pomišljao na odustajanje odlučiš biti bolji unatoč tomu svemu. Korona te ne može zaustaviti već ti sam. Možda ćeš sporije stići do cilja ali hoćeš i ne gubi vjeru i nadu u sebe . Kraj je tamo gdje zapravo nisi ni počeo jer si se bojao nije sramota pasti i ponovno se dići ,već je sramota ne pokušati zbog mišljenja sitnih mozgova i dugačkih jezika .Za tvoje postojanje ima razlog i svaki čovjek ima svrhu budi osoba kakvu bi ti sam htio imati u svojemu životu.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 70 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments