Starim sam

19 mar
Sara Kurtović

Nakon svih ovih godina …Monotonih, mrtvih  godina tokom kojih je moje srce utonulo duboko u mrak i provaliju iz koje nema povratka. Avion za koji trenutak treba da sleti u moj rodni grad. Grad u koji dugo godina nisam imao hrabrosti doći.  Nikome nisam javio da dolazim, jer jednostavno ni sam ne znam šta me navelo da dođem. Posebno nakon nešto više od deset godina. Tokom tih godina nikada nisam osjećao neku želju da se vratim u rodni grad, a da budem iskren nisam imao snage … Samo sam se dva puta iz Amerike vratio ovamo i to kada mi je majka i nekoliko mjeseci nakon toga i otac otišao na drugi, bolji svijet. Ni tada se nisam zadržavao dugo, jer su mi posao i karijera, generalno  američki stil života pomutili razum. Sada me ovdje dovelo nešto drugo. Doveli su me osjećaji. Koliko moraš biti glup da tek nakon ovoliko godina shvatiš šta osjećaš? Avion je sletio.  Ljudi su  čekali svoje najbliže na aerodromu, samo sam ja bio sam i žurio u najbliži hotel da ostavim stvari. Mislio sam iz hotela nazvati porodicu i jarane, ali nešto me je spriječilo.  Misli su me ubijale.  Zapalio sam cigaretu i nasuo čašicu konjaka. „Dokrajči  se do kraja“, rekoh sam sebi. U mladosti nikada nisam pio, mrzio sam alkohol i cigarete, ali sada mi je to jedini način da ubijem  sjećanja koja neća da izblijede. Gdje li je ona? Je li ikada pomislila na mene za ovih deset prokletih godina?  Deset godina i ni jedan prokleti dan nije prošao da ne pomislim na nju. Smuvali smo se u srednjoj školi.  Volio sam je i tada, ali ne na ovakav način. Ne znam je li ona mene voljela?  Vjerovatno jeste… Pustio sam je da ode, mislio sam da je samo jedna djevojka u nizu, da ću naći drugu koja me voli više. Tada sam mislio da sam samo zaljubljen i da će taj osjećaj proći kao što je do tada prolazilo sa svim djevojkama prije nje. A ovaj isti osjećaj nikako da prođe već deset godina. Na početku sam bio hladniji. Imao sam nekoliko djevojaka poslije nje. Nisam ni slutio da ću tek nakon ovoliko vremena shvatiti da je sve u mom životu bilo nevažno, sve je bilo ništa, sve osim nje. Nisam više mogao ostati u hotelskoj sobi.  Dim i miris alkohola su me počeli gušiti. Duša i srce su me zvali na mjesto gdje sam je prvi put vidio i gdje smo se samo pogledali.  Nikoga nakon toga nisam gledao sa toliko sjaja u očima. Prolazim pored naše srednje škole. Naviru sjećanja. Tražim je u masi djevojaka. Uvijek sam je mogao lako pronaći pogledom, jer se u mome srcu izdvajala od svih. Sada je nije bilo… Mladi srednjoškolci su se veselo, živo razgovarali i smijali se, vidjelo se da iz njih sija mladost i želja za životom. U mislima sam se lagano, sitnim koracima  vraćao u stare dane,  mladost,  srednju školu…  Tek sada shvatam  kakva sam budala bio. Htio sam prići momcima u dvorištu i samo reći da nikada ne dozvole sebi  da kao ja puste svoju prvu, jedinu pravu ljubav . Samo da ne budu kreteni kao ja. Ništa nisam rekao…Samo sam ih pogledao i poželio da se vratim u te dane života. Bio sam ljubomoran na njih, jer da sam na njihovom mjestu znao bih šta da uradim i kome da poklonim srce.  Idem ulicom…Zamišljam je pored sebe… Lagano koračam šetalištem, a kao da nisam na ovom svijetu. Ona je toliko duboko utonula u moje misli da nisam svjestan ko sam i gdje se nalazim. Sunce je tako jako da se zrake osjete i kroz guste krošnje. Gledam prirodu, rijeku i ljude oko sebe samo da ne bih mislio na nju. Brišem suze , ali ne mogu da obrišem nju iz srca. Odjednom na mjestu gdje smo se prvi put sreli i pogledali stajala je ona. Mislio sam  da sam poludio, jer sam znao da nisam  pijan od jedne čašice konjaka. Jesu li je moje misli pozvale ovamo ili je tu dolazila često i sjećala se naših trenutaka? Samo mi je prošlo kroz glavu: „Ona mene voli“. Laganim koracima mi se približavala. Za jednu ruku drži malog dječačića, a za drugu vodi malu djevojčicu.  Ona tako liči na nju. Iste zelene oči.  Isti mali osmijeh. Stala je i iznenađeno me pogledala. Očekivala je da nešto kažem, ali ja nisam imao snage. Jedva sam stajao na nogama.  Samo sam se laganim koracima približavao. Nisam mogao zadržati suze. „Jesi li to ti?“,pitao sam jer nisam mogao vjerovati. Nasmiješila se. Vidjelo se da je to onaj osmijeh kojim sakrivaš  suze. Ja svoje nisam mogao sakriti. „Mama! Mama!  Zašto ovaj čiko plače“, znatiželjno je  pitala djevojčica. Zastala je na trenutak i pogledala me, a zatim brzo srenula pogled prema djevojčici. „ Pa znaš onaj osjećaj kada ti nekad plačeš zbog igrački i lutkica koje ti brat uzme na trenutak.  Zato ovaj čiko plače. Neko je uzeo njegovu lutkicu, ali ne kao što tvoj braco uzme, malo je počupa za kosu, pa ti je odmah vrati. Njegova lutkica je zauvijek nestala.  Ne može je vratiti“, odgovorila je kroz suze. Pogledao sam malu djevojčicu i rekao „ Ta lutkica je i sada lijepa kao i onoga dana kada sam je izgubio. Samo se nadam da je sretna.“ Stvarno sam se nadao da je sretna. Kada sam već ja bio budala neko drugi je znao kako da postupa sa mojom malom lutkicom. Tako sam je htio zagrliti. Ako osjeća isto što i ja razumjeti će me i bez riječi. Ožiljci moje duše nisu samo linije. To je njeno ime urezano na svakom milimetru moje duše. To su sati čekanja….Nadanja…Želio sam da budemo sami. Izvadio sam novčanicu i pružio dječačiću. On me pogledao sa strahom u očima. Iako je bio stariji od sestre ona je bila nestašnija i slobodnija. Imala je karakter svoje majke „ Vidiš onu djevojku  što prodaje sladoled. Idite ti i seka kupite sebi po jedan.“ , pružio sam novčanicu, a dječak je pogledao u majku. Tražio je njeno odobrenje. Ona je samo klimnula glavnom, a on je nestašno uhvatio sestru za ručicu. Djeca su nestašno otrčala, a mi smo sjeli na klupu. Pogledala me nježno sa i tiho rekla: „ Čitavu mladost samo potrošila čekajući te. I kunem se da  bi te još čekala da sam znala da žeš doći. Moje najveće prokletstvo je to što sam te sada srela. Izgleda da se moja sudbina dosađivala i odlučila da se poigra samnom. Nisam dala vremenu da te iz sjećanja izbriše.  Kako je koja godina ove decenije prolazila nekako si mi sve više blijedio u sjećanjima, ali osmijeh kada si mi se prvi put nasmiješio je ostao i znam da mi ga vrijeme ne može oduzeti.  Kada osjetim onu najjaču želju da te zagrlim, kad mi trebaš kao nikada, zagrlim njega, zatvorim oči i pomislim na tebe. Ja priznajem da sam kriva, nisam imala hrabrosti da ti onda kažem da te volim. Kasnije si bio sa drugom djevojkom i nisam htjela da ti kvarim sreću. Kako se sada kajem, ali je kasno. Kada bih rekla da nam nije suđeno ne bih bila fer prema tebi. Ti si znao da smo rođeni jedno za drugo, a ja sam tada bila slijepa. Sad je kasno, sama sam sebi kriva….“ Nakon ovoga nisam imao snage da je pogledam u oči. U tom trenu kao nikad do sada osjetih slabost, tijelo mi utrnu, a duša kao da se iznad mene vinula. Pokušavam da progutam knedlu u grlu i nešto joj kažem. „Gledam te i ne vjerujem da si to ti. Volim te kao nijednu,ali nemam nikakva prava na tebe. Bilo ih je poslije tebe, ali ni jedna nije bila ti. Svi na jednu, ti na drugu stranu. Glumio sam drugim ženama da su mi najdraže , čak sam uspijevao i sebe, barem na kratko, da zavaram. Imam luđačku potrebu da te volim, da te zagrlim. Još da nisi njegova….“, zastao sam sa riječima. Nisam više imao snage. Obrisala je suze i rekla:“ Voli me kao ja tebe u mislima.Voli me makar u snovima.  Mojoj duš i je to dovoljno.“ Djeca su nestašno dotrčala sa sladoledom u malim ručicama. „ Hajde, zahvalite se čiku za sladoled. Vrijeme je da idemo“, veselo je rekla pokušavajući sakriti suze i gorki osjećaj koji sam mogao vidjeti u njenim očima. „ Valjda ćemo se sresti nekada, na boljem mjestu, u boljem trenutku“, tiho sam prošaputao i okrenuo glavu da ne bi vidjela suzu koja je lagano klizila niz moj obraz. Taj dan je moje srce umrlo.  Ništa mi više nije bilo važno…Obećao sam sebi da nikada neću biti sa drugom ženom.Nije mi bitno što ću stariti sam jer nijedna druga nikada neće moći ući u mali kutak moga srca koji pripada samo njoj.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 31 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments