Stakleni svijet

30 mar
Jasmila Talić – Kujundžić

Stakleni ljudi stakleno hodaju do kuće staklene
Preko stakla nose haljine savršene
Koprene na očima staklasto im sjaje
Kao ljuska što prekriva jaje
Čiji žumanjak razlijeva se poput sunčevih zraka
Preko polja opojnog maka
Čije crvenilo u nosnice ulazi
Lažna noga nemilosrdno ih gazi
Ali vide je oči koje nemaju koprenu
I tijelo koje ne nosi haljinu savršenu
I ogoljeno rasipaju staklo svoje
Na kojima se presijavaju sve boje
Svijeta u kojem živi
Svijeta u kojem svako krivi
Sve osim sebe i svog odraza
Čuva lažnu masku svog obraza
I mrvi pod nogama ono rasuto staklo duše ogoljene
Očiju koje vide bez koprene
Hoće li vam biti lakše ako ostane samo sjajni prah
Ako nestane dah
Koji je pokazivao vašu istinu?
Ili će grčevitost glume umoriti vašu sudbinu
Dok konačno svi ne vide da su temelji kuće staklene
Samo iluzije snene
Koje neće opravdati žrtvovanje
Onih koji oduvijek Vide?

– Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba.-

– Dunjalučar

(Visited 12 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments