Sreća u jesen

11 jun
Sumeja Mešić

Mati. 

Nekada bih voljela da sam kao jesen.

Da učinim da sve brige i tuge, drugih,

odlete negdje daleko.

Da se spuštaju s visokih grana, 

negdje gdje će tugu pregaziti sreća, 

gdje će tuga pod mojim bićem venuti, 

baš kao lišće jesenje. 

Lišće koje je mnogo toga trpjelo kroz vrijeme. 

Slušalo razne priče i gledalo mnoge suze. 

A sada kada je došla jesen, ono opada.

Uvelo je. 

Uvelo je, mati, to lišće. 

Vidiš li, mati?

Nema više tuge. 

Nema više boli. 

Sada sam jesen, mati. 

Mnogi vole jesen.

Ja volim jesen, zar to nije najbitnije? 

Ja sam jesen, samo što nikada neću 

biti zima, hladna i pusta. 

Odmah ću postati i proljeće i ljeto, mati. 

Odmah će mi duša listati, cvjetati. 

Obećavam ti. 

Bit ću zadovoljna, jer je On zadovoljan 

mojim bićem. 

Ja sam sada i jesen i proljeće. 

I to ću biti do posljednjeg trena.

U proljeće, cvjetat ću, i bit ću sretna. 

A još sretnija ću biti kao jesen. 

Jer u jesen moja briga odlazi, a veća sreća dolazi. 

Nikada zima biti neću, 

hladna i pusta poput nesreće. 

 

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 2 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments