Sreća iza tuge

9 maj
Lajla Tabaković

O djevo mlada što u srcu mome rasplete korjenje svoje. Zar ti znaš šta ljubav čista srcu nosi.Dok pogledom mojim vladaš poput vjetra jeseni, ja utjehu tražim u tvom prisutstvu. O cvijete moj što s prvim suncem dolaziš, dođi mi i učini da život i dalje postoji. Jutros mi kazaše da je sreća gledala samo u tvoje prozore, a ja se bojah da ću ostat bez duše dok gledah tvoje rumene obraze i svilenu kosu što prekri ti lice.

Juče bješe sedma godišnjica od tvoga izdahnuća, a jedna ruža i dalje kraj tvoga prozora raste, ozari se nekom posebnom ljepotom na spomen tvoga imena. Godine je promijeniše sve je više tamnila poput mladosti moje. Kada te se sjetim poćnem krasti tuđe misli bar na kratko da što manje boli. Vrijeme poput sjemena sadim u nadi da ćemo nekad,tamo negdje zajedno plodove brati. Daljine snage zadnje niti drže tek toliko da poželim da ti nedostajem. Zatvorim oči i na kaldrmi vidim cvijeće u sto različitih boja, svako svoju priču priča, zamislim da te nikad nije ni bilo jer to su moje misli tako hoću. Zaustavim svaki trenutak što tvoj spomen krije.Vrijeme je da te pustim jer i previše si u jednom malom srcu što vene sve više.Budi slobodna ljubavi moja poput leptira što u nepoznato leti, a ja ću sve naše uspomene u jednu seharu da stavim, zaključam i ključ bacim negdje daleko gdje ga niko nikad neće naći. Jer jednog dana naša će srca opet biti jedno,bit će jedna duša u dva tjela.

Vrijeme je prošlo. Sada beremo plodove onog vremena našeg što pažljivo sam kroz život sadio na najljepšem mjestu što raj se zove. Vječnost neka krene jer sada u očima tvojim vidim svoje.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 2 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments