Srce u grobu

13 aug
Melida Travančić

moje srce visi na koncu

i nije to nikakva poetska slika

grobovi nisu mjesta

na kojima možemo pričati o sreći

volim te

prvi put kažeš

pred začetnikom dinastije

i odmah zatim

sakriješ se iza njegovog tijela

kamen, cvijet, lik

ništa ovdje nije moje

iza i ispred nas je grad

kažem kako nisam ista djevojka

koja se onomad od kiše

i od ljudi skrivala

pod crnom kapuljačom

hodeći zorom

pustim cetinjskim ulicama

ispustila sam iz ruke

i kofer i ogledalo

u svijetu stvarnoga

ti ne bi odabrao mene

kažem

u svijetu mogućeg

odabrao bih tebe

kažeš

okrećem se oko sebe

ali osim mene i Danila

ovdje više niko ne stoji

-Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 1 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments