Snaga riječi za mir

26 sep
Ema Brljak

Šta su to riječi? Odakle one dolaze? Koja je njihova svrha? I šta one znače?

Riječi danas nisu samo ono izgovoreno. Riječi nisu samo trag olovke. Nisu samo proizvod našeg jezika. I nisu ono što mislimo da jesu.

Riječi su ogledalo nas, naših osjećanja, djela, mišljenja. Naše riječi su sve ono što nas čini nama samima.

Danas, ne obraćamo baš pažnju na ono što izlazi iz naših usta. Nesvjesno izbacujemo riječi iz svojih usta, kao iz neke fabrike, ne osvrćući se na onu narodnu –ispeci pa reci-. Danas, svi gledaju samo sebe, i samo za sebe i postoje. Trče za svojim interesima kao psi kojima, eto onako, baciš komadić sendviča koji ti je višak jer si sit. Ne oblikujemo misli u ovome današnjem svijetu, nego ostaju tako grube, nedovršene, i hrapave – kao nedovršene skulpture, i nisu lijepe, jer to i nije umjetnost. Takve su današnje riječi. I uglavnom, takvi su i ljudi danas. Ne razmišljamo o onome što govorimo, ili razmišljamo previše, u svakom slučaju ni jedno nije uredu.

Ušuškana u  omiljenu dekicu, razmišljam o najgorim osjećajima koje sam ikada doživjela. Nećete mi vjerovati, ali ni jedan taj osjećaj nije prouzrokovan udarcem. Nije ta bol prouzrokovana šamarom koji sam znala dobiti. Nije ta bol prouzrokovana onim udarom u rame u prolazu. Najgore osjećaje i bol koju sam ja ikada doživjela, prouzrokovale su riječi. Riječi, ponekada tako čiste, lijepe, lagane, i bajne, u trenu nas obaspu velikim količinama sreće, radosti, i ljubavi. Dok, s druge strane, postoje i one tako grube, teške, gorke, da nam misli skrenu na neke totalno druge puteve, i na dušu bace crni plašt. Postavljam sebi pitanje, da li je zaista moć riječi toliko velika, i šta su u stanju riječi da urade?

Razmišljam o tome koliko stvari mi, ljudi, ne možemo kontrolisati, mirimo se s time, mireći se s porazom, i s time da ćemo do kraja života, protiv tih stvari, gubiti.

Nad svojim riječima imamo kontrolu, ali i dalje su uzrok velikim problemima, konfliktima, svađama, i ratovima. Iako bi većina ljudi vjerovatno rekla da uzrok svim ovim stvarima, nisu riječi, već mržnja, pakost, i zavist. Razmislimo o tome čime upravo te tri stvari iskazujemo. Riječima ih iskazujemo.

Čvrsto stojim iza toga da su riječi danas veoma moćno oružje, kojim ljudi rukovode. Sve nam je u riječima, razgovarali mi uživo, ili pak komunicirali preko poruka i aplikacija koje je današnjica stvorila.

Prisjetih se nedavnog događaja. Naime, prije par dana kupila sam čizme koje su mi se u tom trenutku jako svidjele. Kada sam ih dobila, dvoumila sam se – da li sam ih zaista trebala kupiti, i da li su bile vrijedne tog novca. Tako je i sa izgovorenim riječima. Kada ih serviramo na sto, nema nazad, a mogli smo ih pripremati tri dana prije toga, i dodavati mnogojake začine, i peći dok ne dobiju savšenu rumenu boju. Na koncu konca, dok ih nismo servirali, mogli smo ih i baciti u smeće, pa ispeći nešto novo za serviranje.

U zadnje vrijeme, obraćam više pažnju na reakcije ljudi na komplimente koje im uručim. Koju god lijepu riječ kažem za bilo šta, što se u tom trenutku veže za njih, izmamiti ću im osmijeh na lice. To nije slučaj i sa ružnim riječima koje slušam svakodnevno. Realno gledano, ružne riječi ne moraju uvijek biti upućene nama, da bi se ružno osjećali poslije slušanja istih. Dovoljno je da ih čujemo, pa kome god one, i u kojem god momentu, bile upućene.

Koliko bi zaista svijet bio tiho mjesto, i bezbrižno mjesto, kada bi ljudi izgovarali samo ono u što su sasvim sigurni, ono što je lijepo, i na kraju svega, ono što ne vrijeđa druge.

Ali ne, biramo psovke, laži, riječi koje vrijeđaju druge, riječi od kojih se ježi koža, riječi od kojih se unutrašnjost stomaka preokrene. Zašto? Jer smo izgubili pojam o tome šta znači biti čovjek, šta znači biti okružen mirom, i jer smo izgubili pojam o osnovnim vrijednostima.

Mir toliko malo košta, ali ljudi ga slabo kupuju. Radije bi stvorili svađu, konflikt, izustili psovku, nego izgovorili jednu lijepu riječ.

Koliko je ljudi oduzelo sebi život zbog riječi upućenih njemu? Koliko ljudi je pokušalo da sebi oduzme život zbog nasilja riječima? I koliko nevinih života, je već oduzeto zbog riječi.

Riječi su ono što smo mi. Ono što izustimo je ono što izlazi iz nas. Mi smo tvorci misli, koje iskazujemo riječima. Dakle, ono što izustimo, smo mi, u suštini, iskreni, goli, bez ikakvog krova nad glavama. Samo mi, i naše misli. Misli tada prestaju biti naše, i počinju biti vlasništvo drugih. Jer izgovorom, gubimo pravo na njih. Razmislimo o tome koliko ljudi bi pričalo, i zapravo, šta bi pričalo, kada bi dublje razmislilo o svojim riječima. Mislim da bi nad bukom i galamom zavladala tišina. Sa možda, ponekom rječju nošenom  osmijehom, komplimentom ili ljubavi. Jer je malo onih koji se dobro potrude oko svog kolača, prije nego li ga posluže gostima.

Kada će ljudi postati svjesni ovog problema, ne znam. A bojim se, da neće u skorije vrijeme.

Kažimo već danas ljudima da ih volimo, kažimo nekome da ima lijep osmijeh iako su mu zubi krivi, jer nije zalužio da do kraja drži ruke na svojim usnama dok se smije. Kažite nekome da danas ima lijepu frizuru, iako je ta kosa nepočešljana, jer nam sreća ne treba zavisiti od frizure. I kažimo nekome da nam se sviđa njegov način razmišljanja, glas, ili način na koji pravi palačinke, jer lijepo nije uvijek vezano samo za fizički izgled.

Sreću je tako lako napraviti, i bez obzira na to ljudi biraju rat, mržnju, pakost, i zavist.

Riječi su danas korijen svakog zla. Začelje svega ružnog. I početak svakog kraja.

Osvrnimo se oko sebe, i shvatimo šta nas zaista čini sretnima. Ljudi će nam biti zahvalniji, gradovi će biti tiši, planeta će se manje tresti od udara granata, i manje suza će biti proliveno.Obratimo pažnju na ono što spremamo, prije postavljanja jela na sto. Razmislite.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 55 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments