Iza mojih slova
ostat će trag tegetne tinte
i pregršt tople, ljubavne kvinte
kad jednog dana iz svega ovoga
izađem svježa i nova.
Tad po mojoj koži rasut će se cvjetovi rada bijelih,
a ja ću ležati na krovu solitera
sa očima prikovanim za krov svijeta,
i konačno ću vazduh udisati snagom pluća cijelih
jer ponovo sve živi, jer ponovo sve cvjeta.
Pjesnik u meni, ooo, i on će cvjetati,
ali istinski, iskreno, onako do srži,
poput vrcavog djeteta dok ga topla, majčina ruka drži,
a u čeljusti sreće, i pjesnik i to dijete, samo sloboda može da održi.
Jer pjesnik, baš kao dijete,
vapi za slobodom,
a u slobodi leži bezbroj toplih ljeta,
sva sreća i čar,
ovog šarenog svijeta!
— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
