Skrenut ću pažnju

10 apr
Nina Abazović

Čisto je jasno da pojedinci ne mogu da zapamte svoje snove. Prirodno je da se zapitamo zašto je to tako. Ljudska znatiželja je pokrenula genijalne umove i dokazala im njihova savršenstva. Snove ispričamo da bismo se mogli sjećati svakog sitnog detalja. Ti detalji su dio naše umne galaksije. Moram naglasiti da to nije samo običan,tek onako bezvezni, razgovor. Zvijezde, uspomene, tajne i želje prožete su tim srebrnkastim putem i upravo on vodi do neopisivog osjećaja prihvaćenosti.

Nisam Vam baš skrenula pažnju ovim pasusom, je li tako? Zamoran i je pun kojekakvih opisa. Nestrpljive osobe bi ga možda čak okarakterisale i kao dosadnog. Međutim, ja imam drugi cilj.

Skrenut ću Vam pažnju. Koliko nas zapravo čezne za istinskim razgovorom i komunikacijom? Kako samo grubo zvuči ta riječ komunikacija. Možda nas podsjeća na neku hladnu tvrđavu ili nedokučivu instituciju, ali nije tako zaista. Vremena su teška i dolaze sve teža. Nisam ja toliko stara da pričam o vremenima i njihovim smjenama, ali imam dovoljno starosti da shvatim neograničenu moć razumijevanja.

Slušati i saslušati nekog nisu iste stvari. Ne vičite, ne osuđujte i ne krivite tuđe postupke. U ljudskoj je prirodi da doživimo te sitne momente adrenalina, treme, ljubavi i iščekivanja. Kroz naše tijelo se raspletu mreže struje i elektriciteta koje nas pokreću. Misao i želja da se povjerim nekome i skinem teret sa duše. Riječi jedva čekaju da skliznu sa usana i odlete poput najdivnije melodije. Ne bilo gdje da nestanu nego da sačuvaju svoj smisao i smjeste se u dušu druge osobe.

U periodu kada smo preokupirani mračnim temama i nezadovoljstvima populacije, bitno je sačuvati upravo tu dozu borbenosti. Ispričati šta želimo, povjeriti tajnu, udijeliti kompliment, riječima obradovati usamljeno biće. A šta su zaista riječi i da li one imaju svoju definiciju? Rekla bih da je to skup kojekakvih nabacanih slova. Ali mi zapravo nismo ni svjesni kakav dar imamo! Taj dar je upravo svojevoljno sklapanje i kombinovanje tih sitnih slova. Iscjeljiteljsku moć ima razgovor, samo ako se dovoljno potrudimo da srušimo zidove u sebi i sklonimo mračne zavjese sa prozora.

Sad kad privodim ovo pisanje kraju, razmišljam koliko bi priča zapravo mogla uticati i pomoći nekome. A ja sam upravo pomogla sebi. Kroz pisanje sam oslobodila svoje misli i okačila šarene zavjesice na svoje prozore.

Kroz ples, igru, pokret, razgovor, pisanje, pjevanje, sviranje ili bilo koji vid zabave oslobodite se i istrpite ove dane prepune tame i zatvorenosti. Samo sam htjela da Vam skrenem pažnju, nadam se da sam to i uspjela.

A sada ustanite i radite na sebi. Mislim da je vrijeme da se promijene zavjese.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 57 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments