Dođoh na ovo mjesto procvata, da sadim, u nadi, sjemena ideja. I isticale bi se iste u igri života. Jer um je najljepši kada se igra. Igramo se kapacitetima i dolazimo do otkrića sebe. Rođeni sa svim što nam treba samo izvlačimo iz sebe znanja spoznajama. Spoznajemo se. Znamo se. Ali… Ono bolno “ali” oduzima pamet svakom ko i pomisli na njeg. Serviran papir sa pitanjima, godinama istim pitanjima. I između redova se očekuju godinama isti odgovori. Tu nema mjesta za mišljenje, tu individua umire. Jedino što se godinama mijenja, u sistemu veoma potkovanom, su rukopisi. Smjenjuju se rukopisi. Makar ono “a” izmakne i bude drugačije. I njih ne mogu da strpaju u kalup. Pa ih trpe. Kritikom krpe. Svoje nedostatke u pogledu na svijet. Kada bi mogli…eh kada bi, i ono “a” bi bilo jednako. Ali ne daj da bude. Ne daj da bude.
Sistem edukacije
16
jul
(Visited 32 times, 1 visits today)
