Šina beskonačnog vidika

10 dec
Maid Čorbić

Moje srce je šina beskonačnog vidika
Kada sklopim oči, jasno vidim ispred sebe slike svoje
Škripa stoji kočnica tog voza što prolazi ispred mene
Vrijeme potpuno je zamrznuto ostalo u mom srcu prhkom
Kao nježna svila mirisnih nota!

Miris ustajalog vazduha još osjetim u nosnicama svojim
Stvara mi težinu u prsima junačkim
Duša mi je zadrhtala na jedan promil iz njedara čistine
Ploveći duž mog tijela u bestežinskom stanju
Aludirajući na semaforski signal života
Iz prikrajka samog;

Odnekud suza mi se pojavi u očima bez povoda
Držim sklopljene šake najjače što mogu od sebe
Razvaljen pojmovnikom sudbine gorke čemeri
Što pritiska nervne završetke opasno i smjelo

Drhtim od ljudi i njihovih problema mnogobrojnih
Ćutim u svoj pepeo razasut po šini mog života
Devastiran u svakome pogledu
Tražim spasenje i lokot da obijem bravu
Ljubavnih signala, prekida u momentu osmijeha

Pritisnut u svoje zidove boli i čistine bistre duše
Ne, nije vrijeme da predam se zlikovcima željni mirisne krvi
Da se goste uz defile mojom porcijom iskrene dobrote
Nepresušnog izvora, anđele bijeli što lutaš svijetom
Danonoćno putujući i donoseći sa sobom iskreni mir
Za svijet i želju da budeš prihvaćen od drugih!

Zbijeni jedno uz drugo, vrelina tijela se osjeti u skučenosti
Prošarano grafitnim simbolima i sektaškim pogledima
Moje srce je i dalje samo šina beskonačnog vidika
Kada sklopim oči, jasno vidim ispred sebe slike svoje
Više se ne bojim ničega, jer na sve sam oguglao odavno
Naučio da ljudi nikada neće moći razgovarati jedni s drugima
Pa makar trajalo nakratko!

 

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 54 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments