Saznanje

30 mar
Najda Bučan

I padala je kiša tog dana,
Tako nemirna, bučna, neprestana,
Lijuć` niz obraze blijede.

Niz te obraze upale od boli
Teče težak, opor ukus soli
Bojeć` život u nijanse sijede.

A sumorni oblaci na čelu
Grmljavinu donoseć` huče,
I stvaraju koprenu, nalik velu
Nad teretom koji čovjek vuče.

U očima se razmilila magla,
A u njoj dim izgorjele duše,
I stojeć` pred vratima pakla
Ljubav gleda kako se snovi ruše.

I samo jedan nervozni pokret,
Jedna iskra, svjetlost u tami,
Samo jedan u životu zaokret,
Kaže ljudima da nisu sami.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 31 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments