Plakao je savijen sav,
List boja sto i više,
Gledao u stablo tamno,
Čije šaptanje postaje sve tiše.
Bore se na njemu izbrisati nisu mogle,
Brisati ih on nije ni htio,
Radost je tu, zbog godine kišne,
A niz list se lile suze suvišne.
— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
(Visited 34 times, 1 visits today)
