Na zidu tiho kucaju sati,
dva oka ne mogu zaspati,
U vlastitim suzama guši se duša njena
jedna djevojka je zaboravljena.
Sar joj tugu stvara
ranu po ranu otvara.
Bolno otkucava svoje sate
velike tuge nju prate.
Lijepo ime njeno
nema značenje sretno.
Za sve sudbinu krivi
Što su je dočekali dani sivi.
Sama osta u četiri zida
sve je izgubila iz vida.
Sada sluša sate
koji joj vrijeme krate.
U pustoj tami
ona razmišlja
i polahko rimu po rimu smišlja.
Pričao ona svoju priču
punu tugu
ubiše je godine duge.
Dane provede u samoći
izdržati neće moći
njeno srce od samoće će pući.
—Svi stavovi i mišljenja izraženi u pjesmi su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
(Visited 69 times, 1 visits today)
