Ruža

13 dec
Amna Daut

Ponekad možda poželimo izaći iz svoje kože i uvući se u neku stranu,nama nepoznatu i nevidljivu.Ali onda staneš i zapitaš se?Pa zar mi može biti ljepše u bilo kakvoj drugoj koži nego u onoj mojoj.Ja živim,dišem a uz to živim za nekoga koga volim,za ljude koje volim,za ljude koji su pored mene.Ponekad je teško opisati sreću koju osjećaš.Znam.Teško je.Jer sigurno si dugo patio,kušao svu gorčinu svijeta koja ti je dolazila u usta i lijepila se za tvoje nepce i nikako nisi mogao da se iščupaš i da ponovo dišeš punim plućima.Ali nemoj da brineš,trebaš svoja pluća da udišeš život i živiš slobodno,bez da osjećaš taj gorki okus zbog bilo čega što nije vrijedno.Možda ti je život ukrao vrijeme,ukrao ti je snove.Zadao mnogo boli i patnje.Možda si puno patila,ali znaj da ruža uvijek pronađe svog zaštitnika,čak i onda kada njen život počne da prestaje…onda kada…kada počne venuti u njen život dođe zaštitnik koji je počne voljeti i štiti od svakog zla i od svih nedaća.On svojoj ruži da snagu i zalije je vodom koju samo on ima.Vodom ljubavi i potpore.Vodom nježnosti i topline.Eto vidiš bez obzira koliko vjetar kroz vrijeme njiše tvoje listove pojavi se neko…neko ko ih smiri i voli onakve kakvi jesu.Onaj ko te štiti je onaj ko te voli neprocjenjivo.Onaj ko je dao kisik tvojim plućima,ružo,to je onaj koji je vrijedan tebe i tvoje ljubavi.To je onaj kome si dala svoje trnje,a on ga je prihvatio bez obzira što je oštro i ubrao te samo za sebe,a ti si to dopustila,jer ga voliš i voljet ćeš sve dok dišeš!

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 68 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments