Razglednica iz Pariza

31 mar
Slonić

Nismo se nikada razumjeli, samo smo se potajno voljeli u onoj sobici na periferiji grada. Iza spuštenih zavjesa, u čarolijama skrivenim pod ugašenim svijetlom, samo su se mogli ćuti uzdasi ljubavi i otkucaji dva zaljubljena srca zagrljenih tijela. Bila bi to vječnost svakoga trenutka kada bi nam se duše pod nebom posutim zvijezdama spojile. Bila je moja ruža, a zbog nje sam rastao u malog princa, u svim našim Pariškim noćima.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 48 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments