Svaki put kad nebo prostre crn ogrtač obasjan tragom zvijezda
I okičenog medaljona u slavu sjena koje se šeću kroz sitne sate
Moji misli proleću zajedno sa njima kroz mjesta što me sjećaju na te’
U svakom nađu svoj dom u bašti žarkih pogleda zaustavljenih u vremenu
Bezbroj sitnih slika poput lale od pelina stvaraju naše pejzaže
Putokazi sudbine čistih duša
Uvijek nađu svoj put jedna do druge
Kroz fantazije sna podijele dodire na tren pred rastanak u vječitoj nadi da se opet tu vrate
Tu pri početku njihovog pohoda kroz dugi hod života
Svaki korak, let i pad međusobno posvećuju čežnji njihovog ponovnog susreta
Kroz hladne sokake ugrijane njihovim prolazima
Oni su razlog čovjekovog lutanja u beskrajni abmis
Da zgrabi svoju sreću u tuđoj ljubavi
Koja pripada samo njemu.
Da živi za drugi život
Koji samo pripada njemu.
-Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
