Pustite me da vjerujem

23 apr

Sve što imam noćas,
Sve u šta se uzdam,
Laži su,
Mojom rukom izrovljene.

Ali bar su moje pa smijem da vjerujem

Da ima nade,
Da me vreba,
Da smije mi se u leđa,
I čeka da se okrenem,
Jer ja sam joj se i okrenuo
Onda kada sam bez pitanja,
Bez pravdanja ikome,
Kao da samo sebi činim,
Odustao od sreće,
Od ljubavi,
Nježnosti
Sebe

Ali bar su moje pa smijem da vjerujem

I u strahu pronašao izgovore,
Sastrugao, spalio, odsjekao
Sve smradove, sav gnoj sa sebe,
Pljunuo na rodni prag,
Majci pod noge,
Ocu u žuljeve,
Djedovima u toprak.
Upro prstom,
Kao dječak što sam i bio,
I tužakao se na proljeće

Ali bar su moje, pa večeras smijem da vjerujem.

Da me mladost pravda,
I neukost štiti od krivice,
Jer ne znadoh jutros, što večeras saznah.
Jer ne htjedoh danas, ko što hoću noćas.
Jer ne smjedoh predveče, ko što smijem u ponoć.
Jer ne voljeh maloprije, ko što volim sad.

Moje su, pustite me da im vjerujem.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 4 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments