Ptica bijela

25 jan
Fahira Huskić

Pakujem misli u kofere čežnje i odlazim. Još mi koraci odzvanjaju hladnim i praznim odajama tvog srca i svaki naredni je teži od prethodnog ali došla sam do kraja puta i to je sve što mi je ostalo sada. Sanjam o tebi još, u mislima te čuvam, grlim i ljubim kao nešto svoje, još ti noću ime dozivam u polusnu ali lakše podnosim bol. Lakše se nosim sa tim da sam bez tebe jer sam pristala da te volim iz daljine, jer sam pristala na one mrvice koje ostanu iza tebe pa ih kao gladno dijete pokupim na brzinu. Znaš, nemam velika očekivanja, nemam velike želje i strasti za nas, moja jedina želja si ti. Mimo života, mimo svega što vrednujem, moja jedina misao si ti. I ako mora tako, ma pusti neka bude. Neka ide kako ide. Ostani tako veličanstveno nasmijan i ponosan. I kad se okrenem da pođem, stegni mi ruku jako jer pamtit ću svaku sekundu posljednjeg susreta. Nemoj me zagrliti, ne steži taj obruč svojih ruku oko mene jer iz njega ne želim biti puštena. Nemoj me ni poljubiti, jer usne su ti kao vatreni žig koji čak ni ove bujice iz mojih umornih očiju neće moći ugasiti kada odem. Ne progovaraj, preklinjem te da šutiš, jer u trenucima kad me okruže četiri tamne zidine mojih odaja, tvoj glas će mi bit najljepša nota a znam da ga više neću čuti i zato mi ne otežavaj. Budi pokoran i poslušan barem zadnji put u sjećanje na ono što sam ti bila. I dozvoli mi samo još jednom da se utopim u tom pogledu i tim očima boje čokolade, kao sunce što se utapa u more na zalasku. Odglumi makar i pogledaj me kao svoju. Slaži me i reci mi da sam ti bila bitna. Ali molim te, ne govori da će mi biti bolje bez tebe. Znaš da neće ali ne tješi me praznim riječima. Ionako odlazim preko srca, gazim taj put kojem sam zamela tragove kada sam ga pravila ka tebi i koračam u izgubljenom pravcu jer gledam unazad a noge me bose nose od tebe dok duša vrišti tvoje ime na sav glas a ne čuješ me. I plašim se svega sad kad sam bez tebe. Plašim se sebe. Svog odraza u ogledalu. Mraka. Snova. Novog dana. Plašim se svega i sviju a ti si mi bio oslonac, jedina zaštita i najveća podrška, nisi bio čak ni svjestan toga a iz daljine sam ti dodijelila najveće i najljepše titule koje žena pokloni čovjeku kog zavoli. Ne uzmi mi za zlo to što sam krhka i slaba i što sam prepuna topline i nježnosti. Nisam nikome kao tebi sebično pravila mjesto u grudima i gurala sve oko sebe da bi ti bio spokojan. Ni za kim nisam žudila kao za tobom jer sve što sam nosila u sebi željela sam pokloniti samo tebi. Učiniti te jedinim izuzetkom i izdvojiti od sviju. Idući put kad me vidiš savršeno ću odglumiti da sam hladna. Nabacit cu onaj veliki kez koji sam poklanjala samo tebi. A drhtat ću kao grana na vjetru, ogoljena bez lišća. I možda ćeš znati da glumim ali dopusti da bar jednom budem jaka kao što si ti bio. Da bar jednom sakrijem onaj sjaj u očima kada te ugledam i onu ljubav koja ti pripada.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 107 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Hocu.ba praksa